srpanjsko vrijeme s naslagom poljubaca
moja se koža ne raspoznaje od tvoje
u očima stakalca što pucaju
svakim tvojim korakom
udaljenim od moga
klupa nas promatra prazna
i miris ljeta nas steže oko vrata
osuđeni dani vješaju se o nit konca
poput rublja nad prozorima
tamo negdje u zraku
bez granice i vještine samo vise
poput nas i naših lica
duboko negdje u meni
daješ mi razlog
penjemo se stepenicama
ja trčim
ti zaostaješ
dan je rijedak poput juhe koja miriše
iz obližnjeg restorana
grizeš mi rame
smiješ se kada me uhvatiš
pomišljamo oboje koliko nam još preostaje
vremena
ljubavi iz filmova
nježnosti i dramatike
koja će nas krasiti kada
svatko ode na svoju stranu
kada ostaneš ovdje
gdje se nazire tek moj duh
moje je ime započelo s tvojim imenom
ovdje daleko od sivih dimova iz tvornica
blagujemo se u mutnim olujnim danima
ukrala sam čašu iz koje si bio moj
kako bih je u hladnom zagrebu dodirivala
dok me snijeg prekriva kao što prašina prekriva uspomene
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...