|
Gotovo pun mjesec
s obzora se raspuknuo
i zataknuo svoju zublju u moju kosu
koračam s izniklim vrškom
poput sumanutog luđaka
i gackam potrganim plotovima
razapeti snovi umjesto rublja
na konopu između
kaosa i kozmosa
hvatam ih prstima poput pandža
širim se platnom noći
u tminu začahurena
od mojih žustrih kretnji
nitko se nije posjekao
ni leđa nisu iskrivljena
od moje boli u kralješnici
teret što nosim
crna je zavjesa
to je njegovo masno oko
u dnu moje utrobe živo
krešti i srlja
u toplini buja
u očaju iščekuje
porođaj na novoj slici uma
ostavljenu posteljicu i pupčanu vrpcu
zavezat će poput kravate
gledajući moju bol
u očaju ljubavi zavaljenu samoću
|