|

Moja se djeca neće ogrtati mojim pjesmama
nerodilja sam bića od krvi i mesa
zglobova i dlaka
tek porađam nove pjesme
začete u maternici srca
krvarim slijepom krvlju
što kola njima
dok hodaju svijetom udarajući
jedna o drugu
braća i sestre od slova
tek se pitaju koja je od njih
bolnije nanešena na svemirski portal
kojim prolaze duše uobličene od strasti
i nisu li one same tek čovjek
stvoren u jačini želje
jednake stvoriteljevoj dok je
stvarao Adama i Evu
to čudno naslijeđe koprcano
u umu Danieline ruke
sada samo vrišti kroz kozmos
|