|

Ovu pjesmu posvećujem neodoljivom
Nf-iću
( kad mu se već tako jako svidjela )
Prelijevam se tvojim umom
kao topla krv moje utrobe kroz kanale
do isteknuća koje mi je Eva ostavila
u naslijeđe
razmazila sam tvoju misao
i sada te ona grije u hladnim noćima
dok huču vjetrovi s alpa
groznicu pobjeđuješ mojim poljupcem
stisnutim u dnu džepa
moje anegdote su ti još uvijek
bajke prije prepuštanja snu
boriš se samim sobom
i želio bi biti malo nalik njemu
daruješ mi još jednu novu priliku
vapeći za mnom
u pjesmi koju ostavljaš kao trag
na fasadi zgrade blizu moje ulice
vrištim kada te gledam
u riječi pretočenog
tko je bolji u mojim pjesmama
zašto se pitaš u odgovoru koji je
neispisan na ovom igralištu dana
ispuštam ti svoje sunce
riječi su ionako osvijetljene mnome
|