srijeda, 07.05.2008.

Crtice iz zajedničkih nadanja ( u nastajanju )


14:23

Koliko smo samo govorili o našem putovanju u Grčku
o svemu što ćemo razlupati pritom
najviše svoje vlastite oklope pa onda i raznijeti sve što nas
guši u ovom gradu da bismo mogli krenuti naprijed
a onda onda se dogodilo to da smo se prestali smijati
ti si prvo udario rukom o staklo i raskrvario cijelu kadu
to me razljutilo
ne volim te gledati nasilnog niti preplašenog
a ja ja sam se na to smijala
što sam drugo i mogla
i više nije bilo govora o Grčkoj


15:24

čvrsto si me stegnuo za ruku
došlo mi je da vrištim
bojao si se da ne odem i vukao me
za korijen moje duše
kao da ćeš me iščupati iz mene same
i zasaditi u sebe



15:28


izašli smo u crnoj kronici
ne u onoj u večernjem ova je bila tiskana
u mojoj duši
pisalo je

ponovno me prepoznao na ulici
i poveo na piće
tamo su sjedili njegovi prijatelji alkići
i svojom lijepljivom rukom dodirivao mi je koljeno
otrčala sam u zahod povraćati
dugo dugo povraćati


15:32

mir kojim sam se ogrnula
kratko je trajao
na trosjedu sam halucinirala o
nekom drugom svijetu
prišao si i uhvatio me za glavu
bila je to tvoja najnježnija gesta uvrede
silno te mučilo što mi ne možeš prodrijeti u um



14:22 Komentari (45)

<< Arhiva >>