U oblacima na dnu mora
liježeš s riječima oko vrata
a steže te rukama ponos
nema nadanja ako si
na žrtveniku
moraš osjetiti teret
i podići ga u sebe
kao što kišu jedeš jezikom
svijet se stisnuo u tvoje grlo
i njiše se lagano kao da te
uspavljuje svojim bolom
više nisi sama prevarena
tvoj dah je skliznuo
da izraste u morski cvijet
svemir se nagnuo nad morem
i traži tvoju ruku
vrijeme je da izroniš
iskočiš u tamu na obali
ugledavši ljude
tvoje su kosti ostale
poput dva oka ogoljene
( Hvala svima koji osjećaju i koji su Mali-Veliki ljudi! )
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...