Danielaland : Svevremenski let

Postoje tako neki dani kada se približimo nepoznatoj strani sebe i kada jednostavno ispružimo dlan i osjetimo svoju vlastitu snagu.
Nije to snaga koja razara, koja se nameæe, niti koja mijenja svijet, to je snaga koju osjetimo u dnu svoga biæa i zbog koje se kreæemo kroz dan s osmijehom na licu.
Jedno je sigurno, ponekad je potrebno samo malo da bismo se ponosili sobom, to ne treba nužno biti velik doseg, veæ ponekad samo sudjelovanje u neèem novom i uzbudljivom daje odreðenu vrstu ponosa.
Nismo svi roðeni da budemo veliki pjesnici, glumci, pisci, pjevaèi, plesaèi, neki od nas smo zadovoljni na svom putu, kakav god on bio, jer je naš, samo naš, koliko god izgledao malen i bezvrijedan, ali nije! Nikako nije.
Na kraju, veèeras kada legnem u krevet, moæi æu reæi, da sam to ja, doista ja, glavom i bradom ja, s jednim veæ ostvarenim snom koji sad spava sasvim blizu mene.
Koliko dugo æemo imati jedno drugo, ovisi o meni, samo o meni!
I to je savršeno jasan i magièan osjeæaj.
Osjeæaj življenja života.




p.p.s. ne znam kada æu vas stiæ komentirat, u strci sam do ponedjeljka, ali èim stignem javim se ! Momentalno mi se odvijaju neke promjene u životu koje su došle potpuno neoèekivano, pa moram promijeniti i sam naèin življenja prema njima, zašto, jer se isplati, to je jedino važno?!