Danielaland : Svevremenski let

U tvome oku gledam vrijeme
ljubi me i doziva
dajem mu se i otvaram
ti odmièeš
( uvijek nekamo odmièeš )
uvijek se gubiš i nestaješ
uvijek se gubim i odmièem
nestajem

a vrijeme
odlazi u koraku kojim vodiš
mali teatar slobode
tu rijeèi pršte i lete
kao perje koje pada po livadama mog sna


uvijek sam se trudila biti
žena koja hoda po kraju
grada
snova
života
misli
a postala sam rijeèima
koje spavaju umorne i prevarene
postelja od èelika

Cezary Barszcz



U tvojoj sam ruci ispustila dodir
i otisnula se od tebe u svoju nigdjezemsku
sanjati i biti sanjana
od neba i jastuka uspavana

pomirena sa svijetom
draèom i kišom

rezotina od tvoje uèestalosti
izlijeèena je s novim imenom moga roðenja

tiho D o n Q u i j o t e šapuæu daleke pustinje
divlja mora i veliki brodovi
(krštena valovima mašte)

zakoraèit æu puna snage
svojim udovima u buduænost
u kojoj ne postoji ni jedan od vas






p.s. Još uvijek vas ne mogu komentirati, niti biti na blogu, raèunalo mi je još uvijek na servisu ( sada i novo, tek to je peh )! Javim se èim uzmognem!

Dragi moji od srca Vam svima želim Sretan Uskrs!
Nažalost ne mogu vas obiæi, jer mi na novom raèunalu još nije sreðen internet,
nešto zeza modem, eto ovom prilikom Vas sve pozdravljam i javim se èim æu biti u moguænosti!

Velika pusa!

Zygmunt Szot



Još nije vrijeme da se zakljuèaju vrata
da se navuku zavjese na prozore
da se pogase svjetla
da se pokrije pokuæstvo
pa da se izvrši završni èin predaje

govorim mu da nemam ni jednu novu ljubav
ni jedne druge oèi
samo sunce onih dana
sklještenih u uèionici
i patnièki namješten odsjaj na njegovom licu
naoèale na kojima se lome nebeski portali

njegove hlaèe isprljane temperom
uvijek ih vidim dok zaklopim oèi
i sjedam u bus
te grèevitim stiskom
dok hvatam ruèku u zavoju
plašeèi se moguæeg pada

naranèasto nebo te trenutak zatim
gusta modra kiša
bez glasa viknut s.o.s
i razasut ugljen olovke papiri
tempere po stepenicama

moji prsti gmižu u potrazi
za njegovim prstima
dok hvataju poput riba
razasuta pomagala

no nitko ih nije podigao
samo moja ruka
mjerenjem vremena

zamišljam tlo ispod parketa
prizemlje zemlje
nema mjesta gdje bih radije bila
podata podzemnim spavaonicama


još nije vrijeme da se zakljuèaju vrata
da se navuku zavjese na prozore
da se pogase svjetla
da se pokrije pokuæstvo
pa da se izvrši završni èin predaje

još treba iscijediti iz njegove ljubavi
ono nadanje koje mi je ostavio
izgrižen našim zajednièkim godinama
slijepljenim na istoj adresi
prilaz ( adresa nepouzdana )

Mi smo se stisli
jedno u drugo
plašeæi se
zvijezda i neba
te duboke jame ispod nas

mi smo se stisli
zaboravili smo
gledati u novih trideset metara ispred nas
pa smo se ukopali
ja u tvoju divotnu vestu u snu
zaslinivši je
a ti u moje snove
zgasitih boja

nestala je glazba
izrodio se samo nijemi film
koji se reproducira na platnu mog uma
skrovita žeð

ljubim te pa te guram od sebe
i prizivam se toj sklonosti
kao što se grešni èovjek priziva svojoj duši

Raèunalo mi je na popravku, do popravka
mah mah!

zaigrala sam se ovih dana i ne izlazi mi se nikako van
izolirala sam se od svih ljudi
na mobitele se ne javljam ne odgovaram na sms
ništa i tako to
moram bit malo sama baš onako sama

pa mi se nit ne piše
nit ne prièa
nit ne zeza

upala sam u tu igru boja slika i èudnih biæa
i ne znam kada æu se opet vratiti ovdje
kada æu izroniti na površinu i pisati
do tada svima pusa i èitamo se!
( ma neæe to dugo trajat, sam dan, dva, tri, sumnjam više ha ha ha )


photo na temu Alisa u zemlji èudesa by Annie Libovitz

jutro je
ako se pitate što vaša zanosna plavuša ranom zorom radi na blogu
odgovor je i više no jednostavan
uživa
ha muljam

savršeni party je tek završio
za mene ne onako kako sam oèekivala
ha ha ha
nisam popila ni kap alkohola
ali
dogodilo se nešto strašno
kako sam bacala smeæe u smeæu je završila moja omiljena narukvica sa stola iz moje sobe
koju su klinci strpali meðu ostatke kolaža

da dobro ste proèitali i klinci su bili tu
neki su spavali u mome krevetu
neki su bili za mojim kompom
neki su igrali èovjeèe ne ljuti se
a neki su plesali sa mnom po stolovima i
ostalom namještaju
da nitko od mojih nije rob stvari
one su prolazne ljudi su bitni

druga slika

vaša zanosna plavuša u sedam ujutro mahnito kopa po ostacima smeæa
u velikoj crnoj vreæi

da li mi se gadilo?
nije
u tom trenutku sam samo željela spasiti svoju narukvicu
okej
istini za volju sad mi ruke smrde po domestosu
ali pronašla sam je

što bi tek bilo da sam pila?
ovak sam uspjela izribat svoje predivne bijele ruke
ha
èini vam se kako se jutros nekako pretjerano hvalim?

ma to je jer sam vedra

jutro u Zagrebu je sunèano hladno i naprosto predivno
ptièice cvrkuæu
zapravo shame on me ovo mi je prvo jutro a da sam budna
svi koji èitaju ovaj blog znaju da spavam do podneva
svakodnevno jap

èak sam prošetala rundu po kvartu
doduše u hlaèama na pruge
( mogli ste zamijetiti da stalno furam hlaèe na pruge da da da imam troje iste )
a susjeda koja se sprema na planinarenje
( oke kretala je u šumu )
samo me upitala
a ti to u pidžami ha?

da draga da draga...i tako ona u outfitu za jodlanje
a ja u svojim prugama
svatko ima svoje zadovoljstvo

pitate se da li mi je došlo da zajodlam tako na sred ceste?
skoro dragi moji skoro!

nije li život u svojoj èudnovatosti i nepredvidivosti divan?
je
kako god bio težak na kraju krajeva je divan!

svima želim ugodnu nedjelju a ja se spremam u krevet!