|

U tvome oku gledam vrijeme
ljubi me i doziva
dajem mu se i otvaram
ti odmičeš
( uvijek nekamo odmičeš )
uvijek se gubiš i nestaješ
uvijek se gubim i odmičem
nestajem
a vrijeme
odlazi u koraku kojim vodiš
mali teatar slobode
tu riječi pršte i lete
kao perje koje pada po livadama mog sna
uvijek sam se trudila biti
žena koja hoda po kraju
grada
snova
života
misli
a postala sam riječima
koje spavaju umorne i prevarene
postelja od čelika
|