|

Mi smo se stisli
jedno u drugo
plašeći se
zvijezda i neba
te duboke jame ispod nas
mi smo se stisli
zaboravili smo
gledati u novih trideset metara ispred nas
pa smo se ukopali
ja u tvoju divotnu vestu u snu
zaslinivši je
a ti u moje snove
zgasitih boja
nestala je glazba
izrodio se samo nijemi film
koji se reproducira na platnu mog uma
skrovita žeđ
ljubim te pa te guram od sebe
i prizivam se toj sklonosti
kao što se grešni čovjek priziva svojoj duši
|