|

Istrčala sam iz doma nakon što je došao prijatelj moga oca
davni zavodnik kojeg sam odbacila
pri prvom susretu izvan moje kuće
steglo me u grlu
na tren sam ga poželjela još jednom pomesti
no bilo je dovoljno što me ugledao raščupanu
bez imalo šminke
svu sjajnu i blještavu
(izgledala sam odlično u hlačama na pruge)
mogla sam ga pri odlasku kući uhvatiti za ruku
dati mu mig i odvesti ga blizu šume
navesti ga da se skine
pomoći mu da se otarasi svega što bi ga sputavalo
izgristi mu vrat ramena i usne
a onda ga ostaviti golog i nezadovoljenog pod ovim naletima vjetra
ali njegov pogled pun divljenja
doduše uhvaćen samo krajičkom oka
promatrao me dok sam ulazila u kupaonu
namjerno samo da ga provociram
a zatim sam se smijala kao djevojčica koja je smislila novu igru
sjedeći tako na zahodskoj školjci
lice sam spustila na podignuta koljena i prasnula u smijeh
skoro sam porušila savršeno namještene
šampone kupke regeneratore biljna ulja spužve
i četke za tijelo posložene na policu do kade
da jesam vrijedilo bi
a onda
onda sam teatralno izašla
pa se objesila oko vrata maminom bratiću
moj prijatelj s kojim sam nekada davno igrala tenis
koji je rado plaćao moje lude pijanke i donosio mi skupe parfeme
do trenutka do kada se nisam izmijenila
osjetila sam kako je žudio da uhvati moj pogled
a ignoriranje je bilo servirano toplo s dozom šarma
i zabačenom kosom preko lica
naglo sam ustala
uzela kaput po drugi puta ove večeri
i otišla
rekao mi je doviđenja Daniela
na što sam ne okrećući se rekla
vratit ću se brzo
ali se nisam vratila
sve dok automobil nije krenuo niz moju ulicu
u nedoumici sam
gdje skrenuti ili produžiti ravno
iz slušalica trešte francuske šansone
svijet se rađa svaki puta kad zatvorim i otvorim oči
slavodobno sam se vratila u svoju sobu
umirući od smijeha
pogled u ogledalo
još uvijek sam ono što sam naumila biti
još uvijek sam ?
( ne znam odgovor ni na jedno pitanje koje sam si postavila danas zadnjeg dana ove veljače sada ove meni tako bliske drske i pomalo lude veljače )
|