Danielaland : Svevremenski let

želim jedno novo potkrovlje, sunce koje æe ulaziti kroz prozor
i crne plahte, išarane zidove kao ove u ovoj mojoj sobi
zumbule i tulipane i miris kave
želim jedan klavir, saksofon,violinu i trubu
i glazbu za sprovode, o kako mi samo ona ponekad paše
tako nježna duga, vjeèna, izvlaèi ono najživotnije iz mene
i èini me drskom i snažnom
želim ogroman ošteæen stol i stolice raznih oblika, njih sedam
želim bijele dugaèke zavjeste i tišinu koja se uvlaèi u sobu u kasnom popodnevu kraj mora
želim kameru, vino, i niske debele èaše, ostatke voska po podu i nemirne vilice, tanjure, žlice i noževe
želim èudne ljude koji æe doæi nenajavljeno u najdubljoj noæi i koji æe me
grliti, nasmijavati i nadahnuti me
želim zelene dane, pa lila, pa jako, jako modre i kišu koja æe me uhvatiti
i maslinovo ulje i pizzu i ludi provod
želim ponovno biti ona nepomièna lutka na trgu malenog grada, pa onda veseli klaun što dijeli balone djeci
želim umag na svojim obrvama, pod prstima i moje ljetne prijatelje
želim soène breskve i bicikl koji gubi svoje dijelove
i smijati se, smijati se, pa plakati i biti tužna i baciti mobitele, telefone, i samo slati pisma, ruèno ispisana pisma...želim biti i dalje zarobljena u ovoj pjesmi, o da, o da, o da...