|
U ladici od žila
ljigavoj isprepletenoj košarici
u sirovoj lubanji
rastu oči
rasiplju se pločnikom
u prošle noći ulaze
kucaju na vrata
otvoreno je svim sumnjama
znanim stanjem
odgovara se na pitanje
u kojoj su to vatri gorjeli živi zglobovi naših
hitrih dana
nismo ih odbacili još sasvim
nismo se mogli rješavati
sedmog kralješka čupanjem na živo
već im kuca nova ponoć u kojoj
zalupit će se vrata zalazu sunca
neparnom broju sedam
jednoj godini burnoj krvožednoj i životinjskoj
nisam sposobna vrištati
jutros oko tri
ispovraćala sam sve rodbinske veze
pupčanu vrpcu
i komadić posteljice iz uma
|