|

Na dnu knjige
gmižem plačem i rastavljene
sam duše
velika i nepokolebljiva
opljačkana u jednom snu
pa na javi
slina slijepljena s
pupkovinom
izgrist ću si
središte
na vješalicu objesit ću
vlastitu kožu i kosti
ljubav skupljena
u kantama
natovarili je radnici u
poeziju odjeveni
radilice riječi
izvadili mi oči
stoje u šalici punoj ulja
da ne vidim
igrarije njihovih
prstiju
raskomadane moje ruke
kilogram tristotridesettrikune
ne mogu više pisati kao čovjek
|