Danielaland : Svevremenski let

Od 14 do 27 ožujka ciklus pjesama : Izgubljene iluzije
( Igoru, mojoj prošlosti )



Ono što je ostalo iza mene, ljubav je naziv tome.
Traženje svemira u dva biæa. I izgaranje do dna.
No život se dijeli po pola, na polutke dvije.
I voljet æemo opet, ali neka druga biæa!

Od 14 do 27 ožujka ciklus pjesama : Izgubljene iluzije
( Igoru, mojoj prošlosti )




Najava : U ponoæ zadnja pjesma u ciklusu Izgubljenih iluzija!




Mallett



Istim koracima
živimo
svatko na svojoj strani grada

ti užarena kugla
ja èaša vode

u isti tren
možda
poljubiš uspomenu
i
dotakneš moje lice
tminu

sjetim te se
uzaludno
na istim mjestima

predbilježba kod
Gospodara svemira

èekam red

Od 14 do 27 ožujka ciklus pjesama : Izgubljene iluzije
( Igoru, mojoj prošlosti )





Blake



Hladne drhtave dugaèke
ruke kao breze
vinute u nebo

sjeæaš li se kako nas je promatrala
u automobilu

sjedila je iza nas

pokušala je nešto reæi
nismo èuli

bila je tako mlada
sjeæaš li se

nismo znali

a bila je naša
ti si me u to uvjeravao

u bolnicu smo je ispratili
tog proljeæa

ljubav

Za divu, pjeva diva!


Dugo sam razmišljala što æu napisati pod ovim postom, iako sam znala cijelo vrijeme što želim reæi.
Upoznala sam kroz rijeèi mnogo divnih osoba, moram priznati èak i mlaðih s kojima dijelim mišljenje, ili koje su mi sliène i to fascinantno, promatram i vidim toliko dobrih duša, jer ja sam još uvijek sposobna vjerovati da u svakome od nas živi i vlada dobro.
Što sam zapravo željela reæi, a da se moje blogerske prijateljice ne uvrijede što sam možda odluèila ovaj post posvetiti Rusalki, koju iz milja zovem Ru, pokušat æu vam reæi zašto.


Jednog dana se tu pojavila draga Ru, ne poznajem je dugo, ali kada sam pronašla njen svijet, u redu, Ru je prva pronašla mene, pa tek onda ja nju, osjetila sam onu posebnu vrstu ljudi, osoba koja je doista iskrena, ali i krtièna kada to treba biti, na svoj specifièan naèin, nikada ne povrijedi druge ljude, i to je ono što ja jako cijenim, moglo bi se reæi najviše kod ljudi, da govore istinu, ali i da su obzirni prema drugim ljudima.
Najlakše je nekoga povrijediti, a teže je nekoga prihvatiti i pomoæi mu, ako mu je pomoæ potrebna.
Stiglo je vrijeme udaljavanja ljudi, ali ja sam sretna kada vidim da ljudi još uvijek vole pisanu rijeè, i da ih zanima upoznavanje novih ljudi i da se svi zajedno znamo zaigrati poput klinaca, bez predasuda.

Ovaj virtualan prostor, doduše ima mnogo mana, ali ja ga danas navodim u pozitivnom, jer smo ovdje svi zajedno nauèili biti ono što jesmo, možda ono što nismo u realnom životu, ali ne samo to, nauèili smo da oko nas ima mnogo posebnosti, ali da smo i mi sami posebni.

Dragu Ru, jednostavno jako cijenim,i ja sam jedna od onih osoba, koja æe pohvaliti svoje prijatelje, jer volim da oni znaju kako ih smatram divnim, i koliko mi znaèe s svojim rijeèima.
Možda bih trebala biti suzdržanija na blogu, ali ja vjerujem da se isplati umiješati razum i emocije.
Jer svaka je knjiga nastala iz emocija, tako i ovaj svijet. Ljubav prema pisanju, izražavanju, upoznavanju drugih ljudi.

Svim mojim prijateljima koje èitam,onima koji su na listi, a i onima koji nisu na listi sa strane, jer je ona predugaèka, želim reæi da svakog od vas ponaosob smatram iznimnim ljudima i hvala vam što ste na jedan naèin tu za mene i što nudite svoj svijet i time mi dajete šansu da uèim na vašim pogreškama.


hihih jel to naša Ru? Mogla bi biti hihi

A dragoj Ru, želim da i dalje bude divna kao što je, puna života i razumijevanja.
Neka njena mašta i dalje stvara nove pismene radove u kojima svakodnevno uživamo, a njen senzibilitet neka sve to zaèini.
Još je malo ljudi poput te dame, njene ljubavi prema životinjama i naravno ljudima.
Njena je toplina poput zraka sunca, i sjaji.
Draga Ru, hvala ti što si tu!

Ru nam je ovdje : Rusalkina zaèarana jezerca

p.s. naravno predveèer nova pjesma!

Od 14 do 27 ožujka ciklus pjesama : Izgubljene iluzije
( Igoru, mojoj prošlosti )



Biddle

Ogrtaè na mome tijelu
tvoja misao izložena pred svima
obje tvoje ruke

nikada se nisi usudio pitati
krvarim li i hoæu li izgubiti bitku

tvoje ime i prezime
znano svijetu

nemaju pojma tko si


kada se zbroje nade želje i htijenja
ispada da sam ja ona koja
te nikada nije voljela

a ti patnik na koljenima
koji preklinje

za dah
za san
za život

od prokletnice
u crnoj haljini
s dušom još crnjom
od uglja

USTANI

stvori se
sloboda ti je za zapuèkom

prokletnièe
sva ljubav
sve žile
aorta
i
desni jajnik
guraju te

izaði

ova je žena
tvornica ogromna

i ostat æe
sama
u ciklièkoj tišini

èistih obraza
iscrpljenog tijela
spremna
biti èovjek drugom èovjeku

Od 14 do 27 ožujka ciklus pjesama : Izgubljene iluzije
( Igoru, mojoj prošlosti )








Izmiješanih boja
izdišem na tvojoj kržljavoj ljubavi
prekaljena

oèi ko dvije duplje

slabašnih koraka
penjem se do prijestolja
ti ozbiljan i divan

na izlizanim usnama
izgrižen






Od Nf-a sam dobila zadatak napisati pjesmu s rijeèima :


Blato
Revolucija
Dodir
Zadah
Tišina




Kad te BLATOM koèije povijesti poprskaju
kasno je moliti da sudbine odijevaš TIŠINOM
Vrijeme se nièim ne može isprati
BLATO REVOLUCIJE od njenih je leševa

Samo jedan DODIR dovoljan je da stoljeæima zaudaraš
po kricima silovanih
po ZADAHU iz razjapljenih aorti ljubavi
o smrt obješene

Nijedan strah neæe postati manji
U ranjenoj djeci rasti æe i golem kao ocean prijeæi u još jednu novu povijest
Pred ulazom u raj
REVOLUCIJA æe u gluhoj TIŠINI jesti svoju preostalu djecu


Zadatak dajem s novih 5 rijeèi, ( kada preuzmete igru, morate izmisliti drugih pet rijeèi za druge sudionike) a rijeèi su :


Žeravica
Suncokret
Propovijed
Ostakljen
Sandale



Izazov dajem :


Rusalki mojoj Ru
Milici Šamšaloviæ
Maslaèkici
Grofu V
Sjedokosom
Ispod maske
1Njofri
Svim prijateljima koji žele?

Od 14 do 27 ožujka ciklus pjesama : Izgubljene iluzije
( Igoru, mojoj prošlosti )



Darcy


Tvoj ego
visoka peè
sagorijevam

tvoje ruke
pokretne grobnice
bježim

vlažan mir trune

Od 14 do 27 ožujka ciklus pjesama : Izgubljene iluzije
( Igoru, mojoj prošlosti )




Heighton




Sleðen strah na ovratniku
tvoj je jezik zmijski
ili poput neke èudne životinje
koja se povlaèi da zaskoèi

hladno je bez tvoje ruke
isprepliæem vlastite prste
pred tvojim licem

izdajnièki èin
mrtva èitava cigareta

vjeènost nabijena u tri sata
golog straha

šepure se
pruge na mojoj haljini

Od 14 do 27 ožujka ciklus pjesama : Izgubljene iluzije
( Igoru, mojoj prošlosti )



Guillemard



Noæas æe se oèi izdati
ko bilo bolesnika

spokoj ostati bez kreveta

ljubav se rasprsnuti
poput aorte

njena æe bol šikljati
po prolaznicima

na stolu pored mojih rukavica
bljuvotina od vina

kroz prozor dijete
briše školsku ploèu

Neæeš pronaæi
rijeke koje su odnijele tvoju nadu
niti æeš izmijeniti želju
zategi remen ispadaju ti putokazi
obuj cipele pa neæeš valjda bos

Kroz poljane žitne pa kraj usnulih mora
kroz crvene oblake i modre kuæe
putnici smo zaèetih rana
krvnik je za petama

bijela djeca u ljuljaèkama
u crnim haljinama mole
mi nismo bili otac i majka
mahali su i dozivali
dok nas koèije divlje prate
i lomaèe èekaju

mi na vršcima prstiju zalutali
da ne probudimo nedostajanja
neke nove buduænosti
a tako smo ih željeli u sebe skriti

lelujava nas glazba sanja
zbog samo jednog plesa
naèinjeni smo od kostiju i mesa
oživljene dvije lutke
pomahnitale iz bijesne vatre

sanjam li ili sanjamo skupa

razdvojene polutke sna
u suprotne strane svijeta
sakrij
okuj
polegni
zakopaj

vjetar je odnio rublje s konopa
posljednji osmijeh tišini sklon

na crkvenom tornju
zavezan balon
èezne za visinom
oproštaj

pusta mraèna soba
na ploèicama mrtva riba izdiše posljednje ja

U oku mrtva ljubav kuca
ne budi se
sve vrišteæe stvari
nebi rekle
koji je tvoj hod
kako da te otrgnem od propasti
protežu se tvoje usnule kretnje
jedva vidljiva crta na monitoru
sve su udružene rijeke i jezera
zapljusnule tvoje crne suze
tvoj je razoren grad
na pragu mojih dodira
umrtvljen poput živca

Dva stranca
licem u lice
kao dva broda
izvuèena na obalu
polomljene krme
razderanih jedara
dodiruju se nošena
vremenom
postankom
izgubljenim toènostima
na zatoèenoj obali
prolaznika s buljookim oèima
koji ne vide
brodove strance
nevrijeme je strašno svršilo
a tek
poèinje
trube se uzdižu nad
mrtvim žutilom sumraka
sjene se bacaju na pod
vrište svi krovovi crveni
smrtišta u polju vezova
bove se igraju kao djeèje ruèice
dodiruju bolne toèke
na suhom
strašno je nevrijeme svršilo
a tek poèinje
oluja

Kad sretnemo se opet
a srca iskoèe ko žeravice
u naše dlanove
da li æeš imati hrabrosti
i hoæu li ja biti snažna
ako se sretnemo tamo
na ulici ispod kišnog neba
kao nekada u prolazu
hoæeš li pustiti suzu
ili æeš se oslobaðati gušenja
sretnemo li se ovaj put
bez tijela
kao ogoljena stabla što
pružaju grane jednom novom proljeæu
hoæeš li vrisnuti
hoæu li ja šaptati
sretnemo li se jednom
u sjeni grada
na izlizanom ploèniku
kvadratnog malog trga
hoæemo li sanjati rijeke
prièati o proteklim danima samoæe
voljeti nova odijela
ili æemo posegnuti za starim
sretnemo li se opet
hoæe li nam trenutak biti odan
ili æemo hvatati zrak svim svojim pluæima
sve manje vidim
sve manje znam
ako sretnemo se opet

Prièaj o ljubavi
vjetru
gledateljima u zadnjim redovima
što èvrsto spavaju
prièaj dok ti se ne ispreplete jezik
ljubav je to
snena
razvaljena
opljaèkana
isprevrtana
prodana
po želji kukavice
zaglavljene izmeðu naših kaputa

Ova ruža nije ona tvoja
veže ih ogoljenost od trnja
sjeti se
zaklopi oèi
šapni mi

ALI NE LJUBI ME

davno

diktatura veèerašnje preobrazbe
moje oko
u 20 sati
dlan sklopljen u džepu


davno natisnut broj
iz prstiju se neæe izbrisati

peta æe godina
preboljeni
od
straha
od drhtavog pisma
od ljubavi bezliène velike i teške
poput olova
peta æe godina
prestravljeni
od tebe od mene
od koraka prelivenih na uspomenu

peta æe godina
koraci se ne èuju

hladno je

zatvaram okove
groba

Daniela ima gripu!
Na bolovanju do daljnjega!


p.s. sve æu obiæi dok se oporavim, pa mi oprostite na izbivanju!
mah mah
bogiæææææææææ

Samo za Santeu hehe golaè



Onda za sve ljubitelje poezije preporuka, moja frendica, pjesnikinja, ima promociju, pa svi koji ste zainteresirani, virnite kod nje

Poezija Slavice Šaroviæ




A sada u revijalnom tonu :




Otkini mi živo meso
zareži duboko
uprljaj ruke
preprodaj
umnoži
raspodijeli
budi onaj koji želi
pa me
izgubi
pospremi
umori
nalij moju krv
iscijedi sve u
èaše za šampanjac
popij
prolij
budi onaj koji ne zna
pa me
otjeraj
rastuži
pokopaj
sahrani
otkini me od sebe
razderi
odbaci na ploènik
prošla su vremena
davna vremena
silovita vremena
vrišti
trèi
plaèi
strahuj
ali nadaj se
pa je zakaèi
na vješalicu
polegni je na moju stranu kreveta
pa se pravi
pa se pravi
pa se pravi
da znaš

Grad od sjena i snova
izrezbaren u kolažu
koliko si puta izgrebla prste
nožiæem za udubljivanje
linoleuma
Strašna stvar
biti
skica i matrica
preslika truda
Trud je snažan
reže izgubljene snage
raspadnut duh
Utonuti u crnu
boju
ma ne boju
nestati
potonuti
naæi
grad
grad boja

Isjeèena
orobljena
riznica dana
ponedjeljci
mogu ih izbrojati
na prste
u kojima smo
bili dom
ostali su samo
utorci
srijede
èetvrtci
petci
a nedjelja?
a nedjelja
bijela
prazna
tampon zona
ostavljena neprobavljena
za odlazak!

Još uvijek si u potragama, oèi su ti crvene
hoæeš li ga pronaæi na obalama bjelokosti

Zaspao je u prašnjavom djevojaèkom dnevniku
tamo se vjeèno smije i vjeèno plaèe

Još uvijek si u potragama s samom sobom
hoæeš li ga pronaæi na Zagrebaèkom kolodvoru

Ne brini snašao se on na stranicama patnika i velikana srca
tamo negdje se podiže pa spušta s trona

Još uvijek si u potragama i tražiš
bliskost izmeðu Zagreba i New York-a

Kljuènost trenutka je u
vjerovanju

Zgrabi otpusnicu i potpiši je veæ jednom
Korota se sljubila u djevojaèkoj haljinici

Zatvori knjigu, spavaj!