|

Zaslonov
Ljubavnik od godina
majčin nekadašnji
steže grlo
bol se kesi
u našim danima
ne postoji mir
samo ludničarska sreća
što skače gore dolje
udara i šamara
plačem sretnim suzama
nabijena
stiješnjena
razlivena po stjenci
laži
imam najdivniju haljinu
moja kćer ima najdivnije lice
same smo sebi majke i kćeri
sedam nas
mlado meso
a ja već od jučer
ljubav
se briše potezom
gumice
jer je riječ
jer je riječ
a on će nazdraviti šampanjcem
nije naše dijete
istim smo rukama građene
milovane i
stvorene
naše sobe govore o nama
o koži na grudima
sobe koje žmire ali sve vide
i sve čuju
nepoznato tijelo nabijeno na nama
naš doručak ručak i večera
od mirisa
izlučevina i naprasnog smijeha
|