|

Chiu Tak Hak
*sulice - lice do lica
*Sulice se prostrlo kao
prostirka
žega
ulice puste
koraci što izlaze iz zemlje
bruje i buče
nagovještaju
razbarušenost dana
uglovi dana imaju uši
stvarnost se rasteže
poput lijene mačke
dozivam jedno od
svojih ja
žuđnja zbijena
u okviru fotografije
zatvoreno
nemarno obješen
znak na foto studiju
još uvijek smo u izlogu
želim razbiti staklo
spasiti nas
odvrćem misli
celuloidna vrpca
ostaješ zatečen
pojavama što se
izvijaju iz moje glave
vidim ti krvoločnu brigu
na jeziku
ustežem se
napinjem
podčinjavam
moram se lišiti ove kobne
sjene što me miluje
zaklapam oči
trijumf nad stvarnosti
dlan krvari
|