|

Kroz poljane žitne pa kraj usnulih mora
kroz crvene oblake i modre kuće
putnici smo začetih rana
krvnik je za petama
bijela djeca u ljuljačkama
u crnim haljinama mole
mi nismo bili otac i majka
mahali su i dozivali
dok nas kočije divlje prate
i lomače čekaju
mi na vršcima prstiju zalutali
da ne probudimo nedostajanja
neke nove budućnosti
a tako smo ih željeli u sebe skriti
lelujava nas glazba sanja
zbog samo jednog plesa
načinjeni smo od kostiju i mesa
oživljene dvije lutke
pomahnitale iz bijesne vatre
sanjam li ili sanjamo skupa
razdvojene polutke sna
u suprotne strane svijeta
sakrij
okuj
polegni
zakopaj
vjetar je odnio rublje s konopa
posljednji osmijeh tišini sklon
na crkvenom tornju
zavezan balon
čezne za visinom
oproštaj
pusta mračna soba
na pločicama mrtva riba izdiše posljednje ja
|