Danielaland : Svevremenski let

U žurbi stjeèem navike bježanja od ljubomore i èežnja
Nisam ona stara
ne uzrujavam se radi odustajanja
Ili se ne bojim novih nemoguænosti
pripadanja vremenu u kojem si
zaljuljao laðu nasred limenog mora
Tko to još èini da bi se dokazao?

Rekao mi je da sam mu neponovljiva
( Tko mu je ikada rekao da sam ja ponovljiva?)
Divi li se on mojim neuspjesima?
Odgurnula sam pitanja po strani
Ionako ne bi shvatio
koliko se vrtuljaka okreæe u mojoj glavi
Teturam kao pijanac
A eto 13 dana apstiniram od alkohola
I onda završim na suprotnom polu
od onog na kojem sam nekada
bila prisiljena dijeliti svoje strahove
s zrakom
elementom moga horoskopskog znaka
I onda mi je vraèara bacala grah
A mag gatao iz kave
A Ciganka se zbunila kada na mom dlanu
Nije bilo nikakvih crta

Zavrištala sam
Želim biti sama!!!

Nestala sam
Izbrisala brojeve
Uklonila otiske stopala
Ukrala kartoteku u mup-u
Mene se više ne može smatrati èovjekom
Ja sam nijema i hodam robotskim koracima
Visoko podižem noge
A spuštam ih uz buku
A prolaznici se ne èude
Kao da je to normalno
Sutra æu se još jednom odjenuti
Mislim da sam odluèila biti
neuhvatljiva
Ne postoji nada da æe me gnijezdo
utopliti
Ionako volim hladnoæe i pustopoljine
na kojima me šibaju

Tko æe me tražiti?

Ne želim biti ova koja jesam
poznata
po zvukovima, ludostima, kosi, dlanovima
energijama
Mogla bih se transformirati u zemlju
mogla bih, a nisi me shvatio
zašto ja to oèajnièki spominjem

Neæu se predati smrti
Ja æu postati smrt sama
Nisi me razuvjerio, ne nisi
da se noæu ne pretvaram u aždaju
da ne jedem sirovo meso
da ne trgam odijela gospodi

Vjeèiti strah se zaledio na tvojim cipelama
i zato mi ne prilaziš
i zbog toga velièaš druge žene
A mene si veæ odavno objesio
na unutrašnjosti katedrale
Moja je slika uokvirena
i vrijeme je da se pronaðe
veæe umjetnièko djelo

Jednom æemo biti na prodaju
drugaèijim navikama onih koji
æe brisati prašinu s nas
Oh ja to neæu dopustiti
grom æe udariti
staklo æe se raspršiti
ja æu pasti
O kako æu samo pasti
I razbiti se!