Danielaland : Svevremenski let

MOLIM DAJ POGLEDAJ DAJ,DAJ,DAJ --------> PLACIDIA MORTEZ




A sada u revijalnom tonu :



U maternici mi je èitav svijet
gradovi
ulice
trgovi
biæa nikada do kraja formirana
leže i èekaju
trunu i naèine se nova
sama od sebe
Porodit æu ga bez boli
bez suza i
bez grèeva
Uvuèi æu se
kroz vlastita usta
proæi put kojim ne
polazi ništa osim
uma
i vidjet æu nove svjetove
kako kucaju
kako se pomièu
kako se bore
da prežive napade
otkrivanja
Postat æu znanstvenik
lijeènik i
patolog
Dok drugi traže kljuèeve
van sebe
ja ulazim u sebe
da se porodim kroz
sebe
u još jednom
dahu
kriku
i
vapaju!
Živi!

Klikni me, daj, daj, daj Placidia Mortez



A sada u revijalnom tonu!


Oh mademoiselle!
Zaokreni samu sebe
isprevræi svaki organ
probaj okus svoje krvi
svoje misli izreži
izanaliziraj
istraži
tek iz hira
Uvuci se u svoje žile
pa u aortu
budi otkucaj pubum pubum
I pleši ulicama
Spoznajama opijena
O da!
O da!
Budi, budi, budi!

Mademoiselle jesi li?
Popila vlastitu bit
da li te opila?
Stvorila si petlje od želja?
Koliko æeš platiti za još jedan ðir
gluposti koja te okružuje
prije no što odeš u nepovrat
nove hijerarhije u kojoj se pentraš
kao beba na nožice
punašne i mekane?
Nema povratka i ti to znaš.
Budi, budi, budi!

Mrtva sam u juèer
ležim tamo bez moguènosti
bez nadanja
bez snage
Ne mogu napisati pjesmu
Ustala bih al ne mogu
I nisam željna odviše
juèer
niti sutra
ali bih slomila sve
pozicije
pravila
zakone prirode
da postanem bezbrojna ja
i da se rukujem sa sobom u
preslikama dana
da pijemo
da slavimo
budemo opajane
da se
uvuèemo u maternicu od života
i rodimo se još i još i još
da nastanimo svjetove umne
ja bih da budemo
Sve!

Mnogi æe nad stihovima
zauvijek ostati slijepi
Mnoge æe žene
na pozornicama
kradom mijenjati rasporede scene
prosipati lažno biserje da se poskliznem
šaputati glasno dok govorim pjesme
ne bi li promijenile sklad
I mnogi æe muškarci
pljuvati na mene
javno, bahato, priprosto i jadno
s ponosom da štite svoja uvjerenja maske
i udarati me u rebra snažno
govoreæi vidi je divlja kuèka !
A ti anonimni sveæeniku što ispovijedaš
moju poeziju bez pitanja
smiri svoje ruke i ne podiži halje
drkanje je zabranjeno pred oltarom
Ne diraj moje kozmološko oko
bježi dalje
Upravo se okupah poezijom vlastitog uma
oslijepit æe te

Otkini me od sebe nisam umišljena
niti hvalisava ali što bi ti sa mnom?
Ti priène tamnih odaja u koju si tamnicu zarobio
razum?
Znaš da imam bezbroj kljuèeva za prilike srca
dati æu ti pravi za slobodu
Moram biti snažna u borbi protiv ludosti
Pogledaj me još jednom pa
protresi glavom i obriši prašinu s ustrajnosti
Nisi hrabar zapamti nisi hrabar
bitke se ne vode trèeèi na mjestu

Zabijam se u ljude
opaèina me raznosi
ljubav joj je ime
''Moj grijeh, moj preveliki grijeh''
odzvanja iz unutrašnjosti crkve
Ne èujem drugo
bol se rasteže za dobro jutro
u lijevom pluænom krilu
Sagnula sam se
da bih mogla ponovno ustati
Nisi ti kriva !
Zabluda mortale
Ne vide prolaznici da
sunce se raspalilo u utrobi
kapi krvi niz bedra klize
prema ginekološkoj ordinaciji
Izdajico
pjeva asfalt
Idi do pakla kao da si sanjar!

Uzela si sve što smo prešutjeli
i otišla tiho
u nepoznatom smjeru
Tramvaj je iskoèio iz traènice
bus je ostao bez kotaèa
ulica se urušila
nebo je promijenilo boju
ljubav se sakrila u frižideru
Uzela si i otišla
otišla sjenama
da se sklupèaš na podu
mamurno da odgovaraš
na pitanja svjetska
Još uvijek imaš
biti žena koja æe spasiti svijet
Kamo to vodi nisi govorila
Samo jedan trenutak stvarnosti
A onda si navukla
bijele rukavice
uronila lice u moje grudi
zavrištala od boli
utisnula poljubac kao žar
i ja sam se
trgnuo zaplakao
znao sam,
O kako sam samo znao!

Odlutala sam u 730 dan
prije tebe
Nasmijala se prvoj mjeseènici
krivo našminkanim usnama
i teškom hodu u cipelama na petu

Poljubila sam 731 dan
nakon tebe
Nasmijala se dobro znanoj mjeseènici
savršeno našminkanim usnama
i laganom hodu u cipelama na petu


A što je bilo izmeðu?

Nevino tijelo
buduæa žena
s grudima
bedrima i
hirovitijim pokretom
Stoji tu nasuprot mene
Promatra me zbunjeno
i nada se da æe vidjeti tajnu
zbog koje se nisam slomila
dok sam srce ostavila u jednini
(djelujem li kao svetica?)
u ljudski um se ne prodire

Prikrivene suze u modrim oèima
plešu tango
slobodnog i neèuvenog bivstva
Svijet se nakostriješio zbog samo
jednog neoèekivanog dolaska
na deseti kat
nepoznate zgrade u najèudniji sat
U srcu istovar kreacije jednog duha
pa onda drugog
Pa redaljke poletnih prstiju
neèijih
divljih usana
mekanih
i jezika kipuæih od snova
Nisam se nakon svega nauèila
negirati
izbjegavati
poništavati
Jednu jedinu stvarnost

Neotesane ljubavi
Lude ljubavi
Velike ljubavi
Nikada se nisam prestala bojati
sebe u njima

Vladam svojim bolima
puštam ih petkom uveèer
na trgu da dodirnu naše
sjene ulogorene pod
cvjeæarnom
Voljela sam te
kao što se voli utroba vlastita
bezrazložno i nepokolebljivo
Nisi li je odnio sa sobom ?
Izrezao skalpelom
nadomjestio prazninom
Dijete koje neæe postojati
reæi æe ti koliko si me
jednom davno
volio

Trèanje za mislima nema nikakvog smisla, to znaju svi osim Anðelke
Ona svako jutro u isto vrijeme, umjesto jutarnjeg džoginga, trèi za svojim mislima.
Iako zna da je to neæe uèiniti mršavijom.

Nekada je bila sretna, iako ni danas ne zna što to toèno znaèi, to što je nekada imala
Tonija pored sebe i što su ruèali svaki dan u pet popodne i što su se ševili 3 puta dnevno,
a onda bi on zaspao, to je morala biti sreæa.
Skrivala je da pije antibebi pilule.


( Toni je našao novu Anðelku, onu koja je imala bièeve i štikle. )

Anðelka je odluèila biti ponovno sretna.

Toni broj dva se uselio u stan.
Jedno jutro dok je Anðelka trèala za svojim mislima,
Toni ju je zaklao kao životinju.

Trèanje za mislima nema nikakvog smisla, to znaju svi osim Anðelke.

Šetnja bulevarom
U ruci moja ruka
Na frontalnoj ljusci lica
Nije ti se iskazala snaga
Možda ljusku po ljusku
u blagovaonici tijela
raznesu
kurve
alkohol
crvena svjetla
U drugom okruženju
nisi kadar
disati slobodu

Monogram na danu
poèetna slova tvoga imena

Na krevetu
razasut buket godina

Svi se plaše a mi smo
postali perimetralni zidovi

Hoæeš li zagristi u vrijeme
i otkinuti ga ?

Briše li se ?

Danas sam odluèila
reæi ti da te ne volim
da više nisi prisutan u mojim pjesmama
a onda sam ugledala tvoje pismo
pa tvoju knjigu
tvoj kiparski alat
Pala je kiša

Sve mijene grle moje kosti
Hladne su
Pruži ruku
Smrvit æeš me
Hodam gola mrtva nijema
Koraci hirovito obilaze smrtišta
Gdje smo ostavili
èedne duše
bijele duše
dobre duše
bezgrešne duše
Mjesta su to sada sasvim nalik
krevetima nakon jebaljki
stolicama bez nogu
ladicama izvrnutim

O prinèe tame ne dodiruj mi kose
raspuštene po jastucima
ja spavam i sanjam

Izmigoljit æu ti s dlanova

Prsten mi je zapeo o vlas
i što æu sada?

Ne ljubuje mi se
Još su mi izjedena zapešæa

Nisam se još otpetljala od književnika
rekao mi je da sam Sve

Dok doðe zora užurbano æu
èuti njegov glas

Ugrijat æu se

Ne bacam èini
Neodoljiv mi je pogled

Neæe me zabaviti sve dok me ne zamoli za
ljubav neki novi prolaznik
Ionako mu nemam što dati

Uèinit æu još par poziva
veèeras se
glumi
pleše
pjeva

Moram biti sama u
crnoj haljini

Nitko me ne smije dotaknuti

Varijete nas èeka
mene
moje gladi
moje cipele

Drugi, treæi, tko još broji?

Nepoznati stanovnik grada
ustaje usred noæi veæ po peti put
znojno èelo slijepljena kosa
drhtavo tijelo
na ploèicama tragovi bosih stopala
U bjelini umivaonika
tri kapi krvi kod iskašljavanja
tri pokreta ruke
umivanje lica
pogled
Vraæanje u krevet
žlica sirupa koji neæe pomoæi
ostaje trag na noænom ormariæu
ljepljiv i gust
san
Noæna mora
kipar koji ne dodiruje blijedo lice
i nameæe pravila jednoj nikada ne odigranoj
ljubavnoj sceni

Daniela probudi se
Daniela probudi se

Ne idi prema svjetlu!

Kao što vidite mene još nema, prehlada se dosta zakomplicirala
i sada moram za ozbiljno ležati, kašljem abnormalno i više dakako
nimalo ne uživam u tom strogom režimu, nedostajete mi svi jako
i HVALA vam svima na lijepim rijeèima i željama, èim æe mi biti bolje
obeæajem da æu se svima pojedino zahvaliti i javiti, èekajte me,
jako mi falite! Puse svima!

Slušam i gledam tango, ležim u krevetu i pijem èajeve
uglavnom odmaram, hmm i nije loše imat prehladu
Tak da znate zakaj se ne javljam, hoæu skoro, dok
prizdravim, pa da ne cmoljim okolo javljam se ovako!
Pusa svima i uživajte!

Budi savršena
obuci bijelu haljinu
Ne bih da drugi vide
smrtne koje si navlaèila u danima
prosinca

Nemaš ti tuge za proše ljubavnike
U ogledalu si namjestila svoje lice
ožiljaka nije bilo
tek zmijski jezik
izdajica žene divljine
Ne plaèeš ti kada te zagrli samoæa

Skupo je biti žena
od krvi
mesa
kostiju
i
daha

Ti plaæaš što u tebi
plešem
hodam i
što se kreæem

Ne tugujem za prošlim danima
bacam nas u zagrljaj sijeènju
i sebe sam založila kod amatera života
Kocka je veæ pokazala broj

Još jedan rulet
Do kraja ima mnogo više
Nisam se zaboravila smijati!