|
Jutra u mom manijakalno tvrdom krevetu su obično bila prespavana, moja umjetnička narav je transformirala moj bioritam i budila sam se oko podneva. Noći su bile najjasniji dio moga postojanja, lutanja gradskim kavanama i proučavanje ljudskih lica u različitim duševnim stanjima, sve dok nisam postala izgnana iz pakla, to sam tako doživjela, moja stanja su postajala sve jača, u samom početku mi nije trebao nikakav poticaj, niti alkohol, niti ikakvih droga, bila sam nevino čista u tom noćnom okaljanom životu, a onda sam počela plesati, plesati žestoko i cijelom svojom dušom, tu sam otkrila grubost muškaraca i senzualnost žena.
Bila sam dijete žena, ali sam gutala sve, knjige koje više nisam pamtila, slikare, njihove žene i ljubavnice koje su me rado prihvatile i moj se život sastojao od bježanja od dana.
Dan je bio samo prejasna stvar, danju se ne može plesati, jer bi te proglasili luđakom, iako sam ponekad
sasvim otmjeno stala nasred trga i jasnim glasom čitala :
Luđaci su Božji đaci
Pošalji nam, o Bože, luđaka
Koji se zalažu do kraja
Koji zaboravljaju
Koji vole onkraj riječi
Koji se daju za istinu i sasvim
Treba nam luđaka
Nerazumnih i strastvenih
Sposobnih skočiti u nesigurnost
U nepoznato gladnije od siromaštva.
Treba nam luđaka danas
Zanesenih jednostavnim životom
Sramotom netaknutih
Odlučnih ne izdati nikada
I prezreti vlastiti život
Sposobnih prihvatiti svaki zadatak
I otići bilo kud
Bezbrižni i poslušni
Poletni i izdržljivi
Blagi i jaki...
Pošalji nam, o Bože, luđaka...
Louis Joseph Lebert
Voljela sam gutati sve što se odvijalo oko mene, nisam im znala imena, bili su poput demona, okruženi glazbom, alkoholom i svojom novom igračkom, koja sam bila ja. Zabavljala sam ih svojim duhom, nisu me doticali, niti su tražili seks, ponekad sam se pitala da li sam neprivlačna, ali ne, njima je trebalo svetosti u njihovoj prljavštini, a meni su bili potrebni oni.
Tada sam upoznala nju, Daliu, žena koja je bila možda i nezgrapna i imala je muške kretnje, snažan pogled ali jebačke oči. Nije mi se svidjela, ali željela sam je izazvati na podiju i za društvo napraviti novu predstavu. Osjećala sam se kao gladijator, a mene je zanimala samo moja pobjeda.
One su mi davale snage za dane u kojima sam morala biti djevojka od znanja.
Popila sam konjak, prosto, jefitno piće, morala sam odbaciti sve svoje spoznaje i zaboraviti gdje se nalazim i koji je dan, morala sam biti nitko da bih mogla postati sve. Poučena iskustvom, znala sam da neću imati problema, ako joj prva priđem i da će rado prihvatiti moj poziv, no crnokosa koja nije mogla hvatati najbolje ritam, jer je samo željela biti u centru pažnje i do toga je dolazila na pomalo neukusan naćin, se odjednom našla u mojim rukama, uhvatila sam je snažno i privukla k sebi, bila sam muškarac, strastven, muškarac koji će je ukrotiti, pobijediti i umiriti pred svima.
Šapnula mi je na uho da se predaje samo snažnim ženama. Smijala sam se i odgurnula je od sebe, pala je na stolicu, da bih joj ponovno prišla i uhvatila je, te privukla, hihotala se, a njeno i moje društvo je zurilo u nas, kao i cijela kavana, trebala je svima igra. Kada mi se prepustila, svima je bilo jasno tko dominira i tko će uvijek dominirati našom noćnom kavanom. Osjetila sam snagu, znam da jesam, osjećala sam se dominantno, superiorno i moćno, prokleto moćno, isto tako sam znala da će s jutrom nestati magija.
Ujutro će svi krenuti k svojim običnim životima.
Dalia je zamolila da nam odsviraju valcer. Nisu nam odsvirali, namignula sam sviračima, i pokazala samostojeću čarapu.
Nisam pretjerano lijepa, nisam uopće lijepa, zaključila sam dok sam se umivala u wc-u, i dok mi se prikazao moj lik u ogledalu. Svanulo je jutro, svi su se razilazili, krenula sam pješice doma.
Osjećala sam se istrošeno, kao da sam se kurvala cijelu noć.
I nisam imala ime.
|