Danielaland : Svevremenski let

Od kada sam je ugledala prvi puta, osjeæala sam èudnu toplinu oko srca, nije to bilo prepoznatljiv osjeæaj i o njemu se nikako nije moglo govoriti, kao o sasvim obiènom i uobièajenom osjeæaju.
Odmahnula sam rukom i nastavila hodati, iako mi nikako iz glave nije mogla išèeznuti slika, predivne plavokose žene, toplih tamnosmeðih oèiju, košèatog lica, ali njena kosa i njene šiške koje su padale preko èela su izazvale u meni ogromno obožavanje.
Obožavala sam je tako sveto i tako èisto kao što nisam voljela nikada nikoga u svom životu.
Nisam je srela par godina, a onda smo odjednom bile osuðene jedna na drugu svakodnevno, ispoèetka nisam mogla vjerovati u to, no kada sam saznala da je to isitna i da æu je viðati svakodnevno,osjetila sam blagu vrtoglavicu i više nije bilo povratka, morala sam je obožavati bestidno.
Nije to bila zaljubljenost ili želja za njenim tijelom, pa ja sam u tim trenucima bila zaljubljena po prvi puta u muškarca, zbog kojeg sam èinila ludosti, ali ona mi je trebala tako nježno i tako toplo, u blizini.
Satima sam je promatrala i radila njene portrete skriveèki, ali njena ljepota je bila oèaravajuèa, njen ponosan hod gazele, pa zabacivanje kose, o moj Bože u njenoj blizini sam se osjeæala tako bezvrijedno i slabo, tako neprivlaèno, tako neodreðeno, kao sirova glina, dok je ona vladala svima nama, svojim glasom, kojim je dominirala, a glas joj je pobogu bio toliko neuvjerljiv, tako slabašan i sramežljiv, tako je malo imala samopouzdanja i ja bih je rado izluðuvala s pitanjima kako bih je mogla pobijediti, kako bih joj se narugala, kako bih joj još više srozala samopouzdanje.
Voljela me je, o Bože kako sam joj samo bila draga, pogledi su joj bili tako jasni, isprepeteni, a kada bih sjela u kazalištu blizu nje i kada bih osjetila njenu toplinu, njeno koljeno koje je sluèajno dotaklo moje, ja bih tada umirila sve svoje kretnje i samo osluškivala njeno disanje, mirisala njen miris i upijala detalje.
Postala je moja opsesija.
Znala sam da to èini namjerno, da me dovodi u situacije, samo da bih joj bila bliža, ali nikada nije uèinila prijestup kao ni ja.
Nakon godine dana, nestale smo iz života one druge, baš na onako neoèekivan naèin kao što smo i došle.
No i danas pamtim njen pogled, osmijeh i njenu slabost, te tek sada osjeæam koliko sam bila dominantna nad njom.
Prošle su 3 godine od tada i zameo joj se svaki trag, kao u reali, tako i od mojeg nekadašnjeg obožavanja.
Ili je to bilo nešto drugo što ni sama ne znam objasniti?
Vjerojatno je tako.
Ostati æe zauvijek samo tajna izmeðu mene i nje!