|
Vrijeđa me tvoja psovka
što je učinilo moje tijelo
skvrčeno uz tvoje
dok dah sam u tvoj
stapala
i neba ljuljala
kao kolijevku
za naše
biće od
tvoga i moga ja
izdato
na dug
vječnosti
što biti će tek
a nas će manje u njoj biti
ako
ponovno
izdaš
ovu moju suzu
poljubi je radije
ja spremna sam
otpustiti grijehe tvoje
koje ću prepisati na
svoje zaduženje
stvoritelju
našeg dnk-a
i stoga
ne udari moje lice
ako svoje znaš
ja biti ću
mirnija od bonace
tiša od šutnje
a dublja od grobnice
naših predaka
ali ne izdaj me
ponovno
sirovim strastima
unesi bar
želju izdatu kao račun
od tvoga srca
ja ti nikada neću naplatiti!
|