|
Mogla sam te izdati
stoput
mogla sam tvoje hladno srce
ostaviti kraj ograde trošne
da pobjegne s vremenom u zaborav
a ja ga eto sada
milujem
snagama velikana i pjesnika
ja dajem što nisu kadri dati
učenjaci
znanstvenici
matematičari i
kemičari
ja spasiti znam
dok krik nitko tvoj ne čuje
u vremenu bola
što pustoši
boje
zlatne
crvene i žute
što ljeta i proljeća krade
i vječne zime
zapovijeda
a mladi se časnici na
golim otocima
boje za život
u kojem i nema
ničeg osim
nade za toplinom
majčine suze
i pisma
djevojke iz vremena davnih
i
neću ti govoriti o tome
da ja sam jedna i jedina
za tvoje srce stvorena
da ja mogla sam te izdati
i poreći
stotinu puta
no da li bi povjerovao
otkucaj
u mome bilu
da načinjena sam
za drugo tijelo
za drugu viziju
osim one
koja se u tvojim
dlanovima
iscrtala
dok
pupčanom vrpcom
odvojen si od majke
što
bolom te svojom
iznijela na svijet
u kojem te čekam ja?
|