|

Viteže moj
uzet ću tvoje koplje i tvoj mač
probost ću svaku sumnju i
zlosutan san
Djevojka sam koja
zoru dočekuje budna
i snovi su mi razderani
ali ja nisam prosjakinja duše
ja znam svojim dlanovima
razrezati pore i dati
svoju krv
svoje postojanje
za ljubav
za san
za novi žar i plam
Viteže moj
ja lutam prostranstvima
ludim i grešnim
Ja nisam svetica
niti svećenica
Ja režem i bodem
Ja gutim i davim
sve koji stanu na misiju slobode života
Ja sanjam, ja dajem, ja umirem
za svijet na mom srcu izrezbaren
Ne budi sit
i ne odlazi od mene
u trenu čežnje
Uhvati me snažno
da ne poginem na pragu
dok hvatam
tvoj dah!
|