Danielaland : Svevremenski let

Za sam poèetak moje je ime Daniela, moja uloga Martine u prvoj hrvatskoj radijskoj sapunici je donijela malo pomutnje meðu èitateljima pa misle da foliram.
Ali jedino moje i pravo ime je DANIELA, Martina je samo uloga na koju sam ponosna.


Kao što sam Vam rekla danas je bio jedan od malo važnijih dana za mene, naime danas sam na odreðen naèin otpratila svoje dvije pjesme u život bez mene, kako se to kaže.
Osjeæam se kao mama koja je otpustila svoje kæeri.Da se razumijemo, ne želim ni na koji naèin preuvelièavati èinjenicu da su to samo dvije pjesme i da je to izdano u zborniku èiju æete sliku dolje vidjeti.I moju pjesmu (jednu od dvije) koja je u njoj štampana.
Teško je zapoèeti i odvažiti se na neke malo ozbiljnije korake kada se bavimo pisanjem, jer svi oni naši prethodnici su nam dali velik zadatak znati ih barem dostojno pratiti u tome.
Pa zaista možda ja i nisam izvrsna,ali sam ponosna, jer moje je pisanje sve što ja zbilja imam i što me raduje, i stoga mi se na odreðen naèin ostvario djeèji san.
Lijepo je sanjati, a još je ljepše ispuniti snove.
Nije bitno koliko su oni maleni ili veliki za druge, važno je da smo mi ponosni na sebe.
Ja sam ponosna na sebe.I manje je bitno što æe drugi reèi.
Eto tko zna gdje æu ja na kraju završiti, ali eto koraèam naprijed.I sjajan je to osjeæaj.
Sada æu Vam ostaviti par fotkica i moju pjesmu.


NAPOMENA : ISPRIÈAVAM SE ŠTO SU SLIKE LOŠE KVALITETE I NEPRAVILNO UREÐENE, TEK SAM STIGLA DOMA, A NEMAM SKENER...







Moja pjesma





I za sam kraj nadam se da ste svi imali uspješan dan i zbilja Vam svima HVALA na podršci opèenito, da nije bilo Vas i Vaših lijepih misli tko zna da li bih se ikada usudila bilo što barem pokušati objaviti.
Pa stoga ja sad idem van proslaviti ne samo objavljivanje veæ svoju hraborst, nevezano uz moguæe objavljivanje imam jednu duboku crnu tajnu koja me uvijek prijeèila u napredovanju, za koju nije nitko osim mene same odgovoran, i mojim najbližima ta tajna izmièe, jer se ona ne vidi i nitko je nije naèinio.Èini se da se Daniela ipak odluèila odvažiti prerezati sve pupèane niti s prošlosti, ono što jesam, jesam, pa kako bude.
Èitamo se sutra, mislim da sam danas zaslužila jedan mali predah, ali i nije predah kada ste mogli proèitati uvrštenu pjesmu.