srijeda, 08.11.2006.

Razigranost stadija djevojke




Prvi stadij

Labilna djeva skupila se na podu muzeja
Nikada mi pobogu nije bila jasna njena namjena
klizila je u sebe i van sebe
Ne to nisam mogla biti ja
Ovo je neko vrijeme imaginacije i surogat majke ne postoje
za jednu novu utrobu
Jer roditi se trebala žena
Uvijek žena
Derala se kroz uši
Šutjela kroz nos
Plakala kroz usta
Jela se kroz sebe
Topila se i slijevala u lijevak na podu
Odnešena u neprimjeće

Drugi stadij

Bulevar
Prikazao mi se anđeo na dlanu
Više se nismo bojale svih žena koje su se trebale
uobličiti vriskovima uma
Davale smo se koračajući
Nijemi korak i nijema duša
stopiše se u olovne brodice što bešćujno stoje
navučene na obalu
Izričita naredba tramvajskih pruga
prati
kreni
vodi se
i budi
Još jedan novi dan spreman da bude
otpušten u ropotarnicu uma


Stadij treći

Pogledaj još jednom u haljinu što je imaš
postaješ li tkanina, tkanje, nit, potka?
Osjećaš li grešnu misao stvaratelja
materije?
Plakala sam
Plakala je i ona
Nismo se pitale koja će još od nas plakati
Nismo umobolne stoga što nas je bezbroj u košnici
Ne reci više ni jednu riječ koju odavno znaš
šapnula mi je prvobitna djeva i
ja sam legla u noćne jastuke da se odmorim.
Plesale smo.


22:07 Komentari (38)

<< Arhiva >>