ponedjeljak, 06.11.2006.

Dan u milijardu slika


Image Hosted by ImageShack.us

Puste guste ulice kao rijeke tempera po slikarskom platnu udarile su me i nosile daleko
dan je bio crn
lijepljiv
a njegovi su se nanosi sušili na mojoj koži
U trenutku kada sam osjetila stezanje
odbacila sam svoje platno i postala sam tempera
Stala sam na rub
iskočila iz okvira
pala sam na pločnik
stopalima u cipelama
narančastim s zelenom mašnicom
i uhvatila
kraj konopa moje ljubavi
A ona je lebdjela
bježala
Nosili su je vjetrovi noževa
i parali moje crveno nebo
Nije se moglo vidjeti
krvarenje
Nije se mogla vidjeti rana
Moja je ljubav živa
ali ona šuti
Čeka neki novi april da mi dodirne kosu
Skriveni pogled i
opijen jezik me ispračaju
kada zakoračim u novi tren
Kaži mi
Šapni mi
Povedi me
ali
čuje se samo kako diše
Znam
nekada sam plakala nad susretima s samoćama
Natiskana slova u mom žutom dnevniku
neuravnotežena stranica s olovkom
još uvijek volim škripanje drvene olovke
bojim se kada ne čujem taj dodir
O kako je divno biti doista sam s svojim ljubavima
Moji mentori bi se zgražali nad mojim estetičnim mislima uobličenih u neregularnu formu
Oni ne znaju da
kozmološko oko u čošku nadolazećem
zelene je boje



22:43 Komentari (33)

<< Arhiva >>