|

Mrtva tišina
Moj snažan uzdisaj slomi je do kraja i otpuhne
na moje zjene
Otvorim prozor i nasilno uđe buka s mirodijama
Te začini moju sobu
Ohladi ugrijan krevet
Zapleše s zvončičima na lusteru
Igra sjenka na ogledalu
tko smo pitamo se ja i mojih sedam Daniela?
Noć je tek započela
koga ćemo sresti kada ostanemo nas sedam?
Uzalud se sveto spuštaju kapci kao što se sklapaju dlanovi
pred molitvu
Mi smo već poslužene nemirima
u
kristalnim čašama
porculanskim tanjurima
srebrnom bešteku
Već gorimo u svijećama
Već blagujemo u zdjelama od mesa krvi i žila
Već se sitimo kolačem zore
|