četvrtak, 02.11.2006.

Njemu kojeg mogu voljeti!




Sve je kao na razglednici
savršenih dimenzija
iz savršenog kuta snimano

Jedna je upravo stigla iz tvoga grada
i jedno žuto pismo
a drugo već stiže
obećao si

Ja ležim na podu
pa se smijem
i ne znam kuda sa svojim tijelom
pa se vrpoljim
pa se okrećem
pa izvodim podne piruete

Ti si u drugom gradu

Ja se miješam s kazaljkama na satu
pa se krećem u krug

Osjećam gušenje praznine
kao da sam na dnu ponora
i sunce ne prolazi kroz mene

Nije da mi smeta
ali ono što osjećam ono što znam
to je mnogo mnogo više
od onoga što ti naslućuješ

Odjednom me otvaraš svojim glasom
malena napravica te uvodi u mene
ne smeta mi
dajem se
dosta mi je ostajati dole


Opraštam ti pogršene korake
sneni su
topli su
nema pohote

prije su me željeli odmah i sada
s nogu u tramvaju
s leđa u haustoru
bočno u wc-u
brzinski i prljavo

ti odugovačiš
kupuješ nam vrijeme

Ja te mogu voljeti.


13:13 Komentari (47)

<< Arhiva >>