subota, 28.10.2006.

Ja sam?


Cavalleria Rusticana P.Mascagni





U susjedstvu žaluju
otišao je na nebo čovjek i div ulice
a ja u svojoj sobi
okupana bojama s zidova
luđačkim i snažnim
slušam pjesme
snažne i hirovite
nemam osjećaja
rekli bi
O kako se varaju svi licitari moga srca
ja sam jedna i jedina
snovima uronjena u realnost
Htjela bih samo shvatiti jedan dio
novih bolova
Čemu sve te sirove maske
kada se još nisu osušile i ispekle
u rađaoni duha
Ne možda i ne vidim dalje od ovog sada
ove sjene što me steže oko vrata
i davi me lagano
Postojanje je tako slikovito i likvidirano
Nitko me nedoživljava više
kao ženu i ljubavnicu
Svi sklanjaju pogled kada koračam
ulicom istom u kojoj lažne
budućnosti petljaju po tijelima
Prizvali ih vjernici bez vjere
Oh kako sam mirna i kako se smiješim
noćašnjoj noći
Ja mora da ću spavati mirno s noćnim morama
jer ih ne tjeram dodirima straha
Opet ću se splesti u konačni niz
vjerovanja u sebe i udahnuti ću
dodir nov i snažan
pljuskovit i smrdljiv po pustoši
Ja mora da sam zadnji primjerak
besmisla u ovaj gužvi amatera


21:29 Komentari (25)

<< Arhiva >>