|
Danas su me izdale vjere i bogovi, izdali su me i dopustili magijama zlobnim da pobjede moje misli upućene njemu, jedinom Visočanstvu moga života.
Dva sam sata otkidala od sebe da bih dala njemu, da bih dala Vama, mojim suputnicima, da vidite njegovu veličinu i vlast!
Ali moja je ljubav velika i započet ću ponovno, plesti ću paučine u kojima će On usnuti nježno kao ni jedan muškarac kojeg sam poznavala.
Daniela je moje ime, ali više ono ne pripada samo meni, ono je sjedinilo njegovo biće.
Njegovo čisto i nevino biće. Daniela je u svojoj 22 godini svoga života postala žena, žena, ne fizički već emocionalno, jer se predala onom koji je jači od svake oluje i nevremena, onome koji je jači od zla.
Njegovo ime svi poznajete, jer njegovo je ime Daniela, jer njegovo se biće nastanilo u mome, nas dvoje smo postali dvoleđna životinja života.
Ona koja će ga dotaknuti osjetiti će vatre moga bića, osjetiti će moje snage i moje vapaje, ona koja će ga prisvojiti postati će ukleta žena, ukleto biće i snivati će moje sjene.
Moje će ime izgovarati kao molitvu, tražiti će spas, ali moja duša će ostati zapečaćena u njemu, samo njemu, vladaru mojih postajanja.
Muškarcu koji nosi moje ime, jer se nastanio u meni, najdublje, u mom ponoru, On je oduzeo mojim tamama vlast i donio svijetlo.
Ti nježna i drugačija ženo ne dotakni njegovo biće, jer izgorjeti će ti ruka, vrištati će ti duša.
Ti ženo snena i varljiva ne uhvati njegov dah, jer moja će te krv noćima oblijevati i moje će te tuge pratiti, ne ti drugačija ženo ne oduzimaj mi njegovo biće, jer moja će te smrt pratiti i nikada nećeš biti živa, svi moji dodiri biti će snažniji od tvojih i ne natječi se sa mnom, jer ja sam snažnija od zla, hrabrija od vulkana, ja sam mu dala sve svoje svjetove.
Ne ti ne pokušaj oteti moju sreću, moje šetnje, jer kupati ćeš se u mojim slanim suzama koje će nagristi tvoju nježnu kožu.
Ja sam mu dala sve, ja sam mu otvorila dušu, dala svoje strahove i on je sada vladar mojih izdaha.
Njega nije stvorilo svijet ,njega su stvorili bogovi, njegove su oči modri oceani, njegova su leđa isklesana od stijena, i ona koja ga ne vidi dostatno jako, ona će izgubiti vid, ona nikada neće vidjeti boje i sjaj.
Ja je proklinjem u ovom postu, nju koja će misliti da zna voljeti, a nikada neće vidjeti svemir u njegovoj trepavici.
Ti ženo koja ga poželiš, a ne vidiš njegove boli, ti budi u paklu i izgori u njegovoj sjeni.
On je vladar ljubavi, stvoritelj duga, On je nadjačao sjaj zvijezda i ne dodiruj njega, ako ne vidiš njegovu veličinu, On je prorok vremena u kojem zastajemo, mi!
Ja sam njegova misao, njegov dah i njegova želja.
Podredila sam njemu svoje sreće, dala mu kosu, time se odrekla svoje snage, da bi On mogao snivati snove drugačije no ti i ja.
On je prorok vremena, On je sjaj u iskri, On je božanstven i njega se ne usuđujem dotaknuti olako.
Njegove su ruke kao breze, dugačke, bijele i plešu, njegov je ud njegova sila, njegov poriv, njegov drhtaj i snaga, njegovo oružje koje ne ubija, već samo stvara.
I ti ženo, ako ga voliš više od mene, poljubi njegova stopala, otkini dio kože kao što bih ja, da pokrpaš njegove rane, a ako ćeš biti bolja od mene, pokoriti ću se i posipati pepelom, utopiti u decilitru vode i umrijeti, umrijeti zbog lažnog sjaja koji ga je obasjavao, puni 21 dan koji je odmakao u mjesecu rujnu.
Ne dodiruj njegovo lice ženo, možda si i pametnija, možda znaš sve rukavce njegovog koraka, ali ne predaješ mu se kao ja.
Kao ja obična djeva, satkana od nevinosti i prokletstva.
Kao ja, koja bih dala i zadnju kap krvi za jedan njegov pogled.
Ne oduzimaj sjaj njegovih očiju, ako ga učiniš nesretnim, ja ću prodati i zadnju poru, ili svoj dnk znanstvenicima zlobnim, neka me kloniraju kao zvijezde, da bih mu povratila sjaj.
Ali ti ženo, ako si sposobna voljeti ga više od mene, ako ćeš mu povijati rane, grijati promrzle zglobove u noćima dok neće biti ni dinara, ni kruha u vašoj džeparki, ja se predajem.
Ali moja je ljubav u njegovom imenu, ja sam mu ugrijala snježne snove, ja mu jesen činim sunčanom i kestene mu prostirem na prag…
Ja koja ga podižem na tron, jer ne postoji muškarac zaneseniji od njegovih usana, koje drhture pored mojih, ja ga Volim, ja ga udišem, sve da me i izda, iako neće, moj je život u njegovim prsima, u njegovoj klijetki i pretklijetki…
On me čini sposobnom za let.
On jedan i jedini, vjerenik moje lijeve sise, moje lijeve ruke i mog lijevog zapešća koje tako obožavam.
On koji jedini zorom okreće moj broj i koji dolazi na otok prokletstva, dok me svi ostavljaju na cjedilu.
On koji kilometre čini milimetrima, On čija je usna sramežljiva i snažna, On čija je ruka lijek i čiji je dah magla i vatra istovremeno.
On koji me jednini na otoku zorom obasjavao zlatnim nitima i koji je moju kosu učinio božanskom.
Onaj koji me čini lijepom i jedinstvenom u svome srcu!
On koji je lijegao u krevet pored mene i stvarao dan samo zbog moje suze koja i nije potekla…
Njemu jedinom i neponovljivom, sada u ovom postu dajem svoje srce koje udara kao ritam bubnjeva, njemu pred cijelim svijetom, dajem sve svoje snage.
Ni jedan me nije dodirnuo kao tvoja misao slobodna, kao tvoja usna imaginarna, kao tvoje ruke meke i nježne, kao tvoje tijelo blijedo poput ovog papira…
Ti čovječe moga svijeta, tebi se predajem u ovoj rujanskoj noći.
Raspi me po svome krevetu kao konfete na vjenčanju, kao kišu na prljav grad.
Učini me opet iznova čarobnicom noći.
Daj mi moći.
Samo ti možeš biti moj u sebi!
Ti ljubljeni i obožavani moj!
Ti koji čitaš ovo u ovaj kasni sat i koji tajiš svoj identitet, jer vragovi su na našim pragovima.
Možda te i nikada ne poljubim, ali svejedno ćeš biti moj!
Samo moj u meni, kao nikada nitko nikome!
Obrisat ću suzu, jer čitav je kozmos u našim drhtajima stvoren!
Odreci me se, ako vrijedi!
Progutat ću svaku muku, jer ja sam tvoja.
Ona tvoja, koja izdaju ne poznaje!
|
