I dok lutam uskim ulicama
hvatajući svaki milimetar ulice
hvatajući svaki dodir zraka
ispuštenog iz prolaznika
što se smiju ili su tužni
što boluju ili su sretni
Osjećam tvoj ud u mojoj utrobi
i mislim o nama
kao sjedinjenom biću
a
oni me gledaju
vide moje osmijehe
ne znaju čemu se dive u meni
a
jasna je stvar
to si samo ti
U rano jutro
dok ti čujem glas
dok me nježno nosiš u novi dan
U podne dok mi dotakneš misli
i udariš kao gong u mome srcu
kao top na griču
U večer dok se sjenke igraju dodirivača
nova igra
ja znam samo ti i ja
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...