Na početku vrata
Pletu se mreže mirisnih tkanja
Ulaze dva bića otkinuta od svijeta višesvojstva
Ljupka lica isipaju zadnje uloge na stol
Pijesak pripadanja
odriču se sudbinskih krivulja
Smrt otjeraju u kut
Ona čuči ona se ljuti ona je nemoćna
Ljubav je nesnosna
Bolna je smrt
Smrt krvari i povlači se sve dublje u sebe
Umiremo za nju
Umiremo za smrt koja se boji
Prolaze nas srsi
Ispijamo je bezrezervno
Jebemo se do istrgnuća
A onda je ponedjeljak ljubavi
Dva lica bijela iz teatra apsurda
Sjedimo jedno nasuprot drugog
gađamo se
ljuti smo
skidamo se
grebemo kože
Svi naši dani potopljeni krvlju
Ne možemo hodočastiti
Ja ne vjerujem
Ti ne vjeruješ
lažemo čisti poput pahulja
lažemo istinama svojim
vrti mi se
skinula bih svoju kožu
pa mišiće
raščetvorila bih se
gubim smisao
daješ mi suze
govoriš da nitko nije kriv
žalimo što nam nema spasa
LJUBAV JE MRTVA
Ubojica se skirva oko srca
i petlja s nožem
izrezao je ono nedohvatno sveto vječno
nema je više
nema nema nema
Pijemo zajedno
drogiramo se blizinama
pjesme nas nose
Smrt ustaje
Prilazi nam
stolice nisu svete i bijele
postaju crvene i trule
sjedimo i dalje
Gledamo se i gađamo ne dodirima
ne vidi nitko ništa
mi se jebemo usput
još jednom za kraj
vrijeme nam istječe
Ne postoje više smiješne scene
samo sivilo i tupi udarci tijela
inferiorna jebačina nad jebačima
Stolice se raspale
mi smo pali na pod
smrt nas dotiče
jedno pa drugo
ne boli ne boli ne boli
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...