utorak, 17.10.2006.

Pjesma za prošlost!





Ne, ne pitaj me za moje prve korake ka slobodi,
jer oni su učinjeni davno,
dok još tvoje začeće nije bilo na tomboli,
tvoj broj se još nije izvukao,hlapljivo.
Nitko se nije derao,redni broj 7777789!
Nitko nije potrčao,nitko nije načinio zbrku na
plavetnom nebeskom podiju rađaone.
Stoga pokupi mrvice i odnesi ih u kemijsku čistionu
na obrađivanje kemikalijama,
postoji mala šansa da će postati bijele.
Mrvice?
Oprosti,mislila sam na komadiće tvoga srca.
Pričam ti nerazumljivim jezikom?
Ne nudi mi poniznost,ja nisam kolekcionar robova,
iako sam nekada imala empatije,simpatije,drangulije,
zlato,dijamante,ljubav,zanos,uzlet,pad.
Iako sam grabila sve.
Mogla bih i tebe,mogla bih kada bih samo
lagala sebe samu da ima nekog smisla.
A nema.
Tvoje kose,kosti,koža,ud,nokti,
što bih ja sa time?
A ono pod površinom,isprevrtala bih
kao vešmašina garderobu.
Ne potražuj moju utjehu,jer slomit će te njena
čistoća.
Ja sam roditeljica ljubavi,
a ti začetnik praznina.
Čekić i jastuk!


12:24 Komentari (46)

<< Arhiva >>