Danielaland : Svevremenski let

Napomena : Svima koji me èitaju,ne znam da li æu stiæi do vas ovih dana,jer imam opake radove u kuæi,ruše mi zid i tako to...uglavnom kada stignem doæi æu!

Dragi moji koji me èitate danas moram ukrasti malo prostora da èestitam svom
najdražem frendu Draženu roðendan!
Nadam se da æete se svi vi,poznati i nepoznati pridružiti èestitkama.
E pa Dražene želim ti zbilja sve najbolje,zapravo mislim da æu ti èestitati na svoj naèin :
Želim da ti se ostvare sve želje osim jedne,da bi imao èemu težiti do kraja života!
Volim te Dražene i èuvaj se!
I za mog jedinog iskrenog,poštenog i pravog šarmera pjesma :




Kapetane!


Kapetane mojih snova,ustajmo od stola,dosta smo pili šarene èajeve koje je stvarala svijetlost kroz oslikane prozore.
Ne nemojmo više stajati samo ovdje i samo sada,trebam malo friškog zraka,ne samo onog iz tetrapaka,sprešanog,utabanog...zrak se sada prodaje u malim kolièinama...s cijevèicama ga udišeš...onaj zrak naše intime,stvorene jedne noæi,one naše nevjerovatno nabijene noæi...ma nismo se ni dotakli rukama,nismo se ni vidjeli,ali smo opstali u jednini.
Kapetnane pusti me da sanjam meðu klasjem zgasito žute boje...doði!
Dok æu ja udisati otkucaje žita,ti mi prièaj o svemu što nikada nisi želio dijeliti, ne budi više sam kada imaš samu mene...ne smij se mome sramu i mojoj èistoæi pokreta, iako su nalik zavodnièkim,damskim,iskusnim pokretima uvjeravam te ''ja sam od nikog voljena''
I kapetane nemojmo sada otisnuti se na modro more i piti rum iz drvenih lonèiæa...ne da mi se krenuti u potrage za izgubljenim blagom...ostani da iskopamo blago u našim danima.
Ne može vrijediti manje...o ne, to zasigurno ne!
Kapetane skini odoru i pokaži mi što kriješ ispod lažnog poveza...zar je tamo kozmološko oko?Što se krije ispod tvoje kože,tvog krvavog mesa,ispod tvojih kostiju sastavljenih po shematskom prikazu davno zacrtanom na granici paralelnih svijetova stvaraoca?
Što ostane kada istrune ud na mrtvacu u zemlji?
Ostane li zbilja samo onaj duh koji je nekada održavao tijelo da stoji uspravno samim time i taj ud?
Kvragu!
Kapetane nauèi me o životu...ja se još uvijek bojim ljudi s dvostrukim redom zuba,papcima i dugim noktima...bojim se da me ne uhvati jedan od onih koji se prilijepi uz ženu, koji je proždire.Koji jebe svoj prolaz kroz tijelo,mozak,dušu,a onda se ponovno dijeli.
Partenogenièno vjenèanje...o ne, ne želim da me dohvati,jedan s valovitom lubanjom...kapetane povedi me dalje...
Kapetane ovi su dani izostavili kišu kojoj se ja uvijek rado prepuštam...ne dopusti da ostane na tome...stvori mi kapi kiše,pa makar to bile tvoje suze...ili moje...napušta mi se moje tijelo...uguraj me natrag,ako ti se svidim dostatno za ovaj život ili me išèupaj svojim šakama,kao da èupaš korov iz vrta...uèini nešto, ili ništa...
Možemo i sjediti ovdje...pogledaj me...èaj se ohladio,govorila sam previše svojim èutanjem...bojim se da me nitko nije èuo...o kapetane...brod je u luci,izvuèen na kopno,suši se od sunca...istrunut æe bez laka...pazi što æeš uèiniti!