Nikada me nisi shvaćao.
Tvoje lice,tvoje sijede vlasi i tvoja pjegica na licu,
ništa me nije smetalo.
Proždirala sam te nekada,snažno i stručno,
kao vješt kirurg koji bez razmišljanja zareže tkivo,
snažnim i ravnim linijama.
Tvoje je meso bilo uvijek ukusno čak i sirovo.
Pokušala sam ponekad biti tvoja.
Nisi me znao hvatati u naručju,
kao da je to teška i neshvatljiva igra.
Zvijerski,ali umjereno,drsko,ali umiljato,
vodila sam te ulicama grada koji ne nosi ime,
jer sam previše popila dok sam te željela.
Stijene su ostale iskorištene umjesto tebe, umjesto mene.
Plašljiv pod mojim rukama,ali podatan kao glina,
u neko dogledno vrijeme.
Pa su zore opčinile moje oči,i morala sam otići.
I sada ove jeseni,voljela bih te sresti,u istoj onoj ulici
gdje sam te obljubila,samo da ti se nasmijem u lice
ženstevno i zavodnički...
Za sjećanje!
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...