|
Veliki se ljudi znaju povući na vrhuncu.
Pa uz Cesariu Evoru pomislih, pih vrijeme je da odem.
Neki su se drznuli povrijediti me putem maila.
Drznuli su pokušati uvjeriti me da sam samo pozer.Osobito mi je zanimljiv jedan bloger kojeg neću imenovati,koji je još prije mjesec dana bio oduševljen mojim ''postojanjem'' a onda mi je stigla na mail pokuda da me više ne prepoznaje,da je moje pisanje sranje…oke nije rekao doslovce sranje,ali da to više nisam ja.
Nije se zapitao da li je on mene uopće ikada shvaćao kroz moje pisanje i da je moguće da me dotični uopće ne poznaje.
Ako vas sve zanima tko sam ja, reći ću vam ovim putem da u svakoj od mojih priča i pjesama sam ja,sve te situacije su moji putevi,koliko kod bile bizarne priče, ja sam ih doživjela i one su moja istina, pa makar ponekad ispadam kurva, a ponekad svetica.
Ja se ne bojim igrati sama s sobom i biti prokletnica i nemilosrdna, ja ne glumim, ja sam zla kad mi se hoće, obično bez povoda i tada povrijedim ljude, iako možda i ne želim.
Žalosno je ako je netko pomislio da ja ne živim ovaj život,dapače ja ga grabim i previše, ako vas zanima, Daniela je dobra osoba,Daniela je volontirala u staračkom domu, Daniela je uvijek tu ako treba nekome pružiti toplu riječ i nadu.Daniela se naučila nositi s svojim tijelom,iako je često nezadovoljna i zato su tu fotografije moga nagog tijela,ne da privučem pažnju tipova koji eventualno drkaju na to.Ne shvaćam kako itko može zbog mojih slika promijeniti mišljenje o meni,kao da ta ista osoba nema tijelo i dušu i kao i ja,i kao da je ta osoba svetica ili svetac!?Dvoličnost mrzim!
Umjetnost je predivna i u njeno ime,ako treba ja ću se skinuti i uslikati do kraja i ako će netko drkati na to, nek izvoli.Ja sam žena i ja ne igram na kartu izgleda da me netko primijeti,jer izgled je prokleto prolazna stvar,ali ja se svome tijelu divim, jer je ono ja.
Kao što je i moje pisanje ja, jednom kada ću biti stara, možda ću imati sačuvane podatke i postove s ovoga bloga i same fotografije i biti ću sretna, jer sam bila slobodna od svega, slobodna od okova društva.
Možda stoga što imam 22 i što mislim da imam pravo svima sasuti mišljene u lice,ako me pitaju. A moji stilovi koji se mijenjaju su samo dokaz moga rasta,ja se ne bojim ulaziti u sve faze, pa i u tame koje intenzivno proživljavam. Ja ponekad pišem poeziju, a ponekad prozu, jer moja je inspiracija svakodnevna i ja nikada ne unosim starije radove, ja svaki dan sjednem za računalo i pišem, bijeli papir me vodi.
Sada kada me čita više dragih ljudi koji me podržavaju, a to je njihov slobodan izbor, nitko me ne treba čitati, niti ostavljati komentare, ako mu se moj svijet ne sviđa, čini mi se da je ljubomora nekih ljudi nevješto prekrivena. A čemu ona? To ja zbilja ne znam.
Ja pišem, jer samo to znam, ja živim za pisanje i ne pada mi na pamet odustati.
Nitko me neće pokolebati pa ni zlobni komentari koje dobivam. Ja nisam najbolja, ali vrijedim, da moje su misli vrijedne, jer ih ispreplićem s maštom i jer sam još uvijek ono dijete lakovjerno i plaho.
Zato odjeb lansiram svima koji mi žele nauditi riječima, ja sam snažna osoba, a kada nisam ja ću to iskreno pokazati, bez preuveličavanja.
Jer svaka naša bol je plodonosna i iz nje na kraju izraste novo sunce!
Ovime se ipak na kraju ne opraštam od Vas, iako mi je to bila prvobitna namjera, ali shvatila sam u zadnji čas da bi baš ta moja predaja bila veselje onima koji me ne podnose.
A ovako Daniela će i dalje lutati ovim svijetom i donositi zapise dana, kada joj to padne na pamet. A svima Vama poručujem : Želim Vam iz sveg srca sve najbolje, ne stoga što se to tako kaže već stoga što u meni nema kompleksa, niti ljubomore i ponosna sam što Vas čitam, a svako od Vas je poseban i drugačiji na svoj način i jedna mala zamolba, ako me ne želite čitati pa nemojte, ne morate me niti komentirati, putevi se često razilaze i ja tu ne vidim problem!
Daniela
|