|

Dok sjedim u parku,promatram onog istog
dječaka koji je još prije neki dan bio malen i
na prstima se propinjao u visine,a danas u
ovom jesenskom danu,prepunom lišća,što leti
čarobnim zrakom,začaranim vremenom,on je
dječak koji samostalno trčkara parkom i trči za
loptom.
A ja?
Pet godina starija u istim ciljevima zatočena.
S magičnim štapićem razgrćem njihove tame,
da bi svi ti budući dječaci bili slobodni i sretni!
Tko će učiniti da ja budem sretna?
|