|
Slika prva
Budim se,odlazim pod hladan tuš.
Osjećam svu noć na sebi,ne pada mi na pamet odmaknuti je.
Bojim se hoće li nestati ubrzo?
S dlanom lijeve ruke utisnem je nježno dublje u pore.
Nasmijem se dok prolazim hodnikom na lik u ogledalu,na desnoj polutki stražnjice vidi se mali,smeđi madež.
Pojačam radio do jedva snošljive buke.Neka mi se misli istope.
''Dinah Washington Mad about the boy''
Pjevušim sve što mogu zarobiti u svom pamćenju.Dan mi se belji.
Nijemo sunce škilji kroz rolete.Nema veze ne može promijeniti kako se osjećam.
Vrištim bezrazložno,vidim susjedova mačka je pobjegla s balkona.
Ne želim ovo!
Ne izluđuj me!
Slika druga
U kuhinji prozračnoj i maloj ja dodirujem hladne pločice pohotnim prstima,
a hladnoća mi kroz vene dotiče zidine srca i olako zavlada.
Pokušao si me obojati temperama jednom prije,ali zaboravio si da tempere nisu vodootporne.
Zajeb.
Čaj je gotov,laganim damskim kretnjama pijuckam i liznem svaku kapljicu koja krene niz šalicu,
zabavlja me ta igra jezikom.
Servis je modre boje s iscrtanim zelenim zmajevima,odmah se udubljujem u film samo meni znan.
Čaja više nema.Ustala sam i kroz prozorsko staklo ugledam stari plot,uvijek ga nadrkani prolaznici
odalame nogom,znam da kada se jednom vratim,njega više neće biti ovdje.
Ne dodiruj ništa!
Slika treća
Sunčana i topla terasa,promatram mrava kako se pentra po mojoj nozi,krenuo je od palca,pa je završio na mom bedru i eto sada ga puštam da se uspne na pupak,ne osjećam smetnju.
Ne čujem kako me zovu,niti tko su oni.
Ne budi ljut,to što sam tupa,to je tren.
Mrav je pao.
Ne požuruj me!
Slika četvrta
Da mogu pružila bih mnogo,ali kiša me udara iznutra.
U boravku promatram već znano mjesto moga bivstva.
Trosjed,čikobernica,predivna glinena,mojih ruku djelo,inspirirao me davno bloger Cajakovski.
Fotografije u crno-bijelim okvirima,nepoznata lica,koja sam pronašla na tavanu ljetne kuće,koju smo kupili od nekih bodula.Svi koji vide dotične fotografije,zgroze se, i kada dotaknu pesos,s prvobitnom nevjericom.Tko Vas jebe,pa nisam ja i štampala pesose da Vas zadivim.Trivijalnost.
Cerim se jednom bih mogla otići zbilja,ma pametnije mi je...
Objesit ću slike snova o vješalicu vremena.
Ne kvari!
Slika peta
U tramvaju upijam otužne mirise,previše me ljudi guši,osjećam se kao ribica u konzervi,u najmanju ruku kao piškota u kolaču,zbito!
Kada bi barem postojalo sjedalo koje bi me katapultiralo van.
Odmah,sada,nervozna sam i svrbe me dlanovi od nečistoće rukohvata.
Lagani okret,pogled u desno,pijanac,naravno nije zakopčao šlic,vide mu se žute gaće,padobranke.
Fuj,fuj,fuj!
Pomislim kako se više nikada neću ševiti.Ali brzo me ta misao prođe.
Nećkam se da li da mu kažem ili ipak ne?
On je sam.Neću!
Dvije zgodne klinke,zarobljene u snobizmu ogovaraju malog,zgodnog dugokosog metalca.
Ne smij se!
Slika šesta
Stojim u redu,u dućkasu,razmišljam zašto sam u košaricu stavila staklenku cikle,ja ne jedem ciklu.
Nedostaje mi željeza u krvi, sjetih se krvnog nalaza.
Jebem ti!Opsujem poluglasno.
Lice mi se pretvori u osmijeh,jer pored mene stoji šarmantan prosijed tip,zapitam se da li mi cure sline,pa nonšalantno dotaknem ispod donje usne,suho je,nema sline,dobro je,pomislim!
Nastavim se ceriti,zapažam prodorne modre oči,snažne apolonske ruke,ramena,tamnoplavi džemper,jebote kako si dobar,mislim si,jebački pogled!
Poželim da me uhvati za ruku.
A onda zamišljam scenu animalne ševe na brzaka.Vidim mu ruke,tijelo,sve na meni.
Osjetim ludu želju kako mi pulsira u trbuhu,spustim pogled niže,spazim odvratne cipele.
Tresss!Ko da mi se srušila lampa na glavu.
Moj slatki osmijeh pretvoriše se u kiselu mješavinu,izbacio me iz takta!
Dotaknuo mi je ovlaš nogu košaricom i ispričao se uz nenadjebivi namig.
Ne reagiram,očito nije shvatio!
Ne pokušavaj!
Slika sedma
Ne ide mi više kada me pogledaš.
Čujem disanje mora u jezgri asfalta.
On je postao svaki dio mene >> VAIIRMDL <<
Dok koračam na mjestu, u meni marširaju svjetovi tamnih odaja darovi tvoji.
Pa dobro,sunce me ionako od kada si me počešljao s grubim riječima ne grije iznutra.
Ne s tobom.
Ne poželi!
|