|
Zanjihale se krošnje od vjetra,
i tvoji bokovi.
Ne,ne tresi se pobogu!
Oštro me režeš tim pogledom besmrtnika,
nikada nisi znao uranjati do dna.
Hajde istresi iz sebe sve čime si se punio,
svih ovih godina.
Ja te želim praznog,
kao keramičke posude u koje se spremaju,
najfiniji jesenski plodovi zemlje.
Spremit ću sebe,ako mi pokloniš posudu
od sebe uobličenu.
Rado bih bila tvoje slatkasto grožđe,
začahuren kesten,crvena jabuka.
Izbriši njihova imena,
poredbe ja ne dopuštam.
Zagrizi u vlastito srce,
osjeti kako te boli,
tako će boljeti i mene kada me dotakneš
bezukusno!
Ne čekaj pravo vrijeme
ono ne postoji.
Samo savršen trenutak
histerije u mojoj glavi.
Iskoristi me dok sam takva!
Sretni me jučer,
ako uspiješ naviti budilicu,
dovoljno rano.
Zamagli moje misli i vjeru u savršenog ljubavnika,
ako znaš izgrepsti moju jetru, to će biti upravo to.
Ti si već ionako slomio sve žene ovoga grada,
mene se ne slama, u tome je poanta.
Ostala sam samo ja,Ti to dobro znaš.
Prevelik izazov za bilo koga.
Priznajem u Tebi ima svijet oluja.
Baš da prizove,
ruski rulet u bijelim rukavicama.
Gledaj me u oči!
Na tom polju šah igramo s dvije figure,
i samo su dva polja,
crno i crno.
Pa to nije šah,neznalice vrište.
Što oni znaju?
Ti i ja u krvi!
(Oni neka ne brinu)
|