|
Već danima plete misli oko moje osi,neprimjetno za čitav svijet.
Lagao On ili ne,mene ili sebe,nju ili njih,vas ili nas!?
Ali je na mojim bokovima ostavio otiske svojih prodiranja.
Do dna,do rijeke ponornice,pa u vis do orlovskog gnijezda.
Imao je svijet mojih drhturenja oko vrata,boljet će ga doživotno.
Možda se i sretnemo opet u nekoj od divljih jesenskih noći.
Ionako moja tama,a njegova svjetlost,ne idu rukom pod ruku.
Radije ćemo svatko svojim putem,dok ne namirišemo novi trag.
|