|
U prvoj jesenskoj noći,slamalo mi se tijelo,izvijalo,gubila sam dah i tražila sam svoju ruku.
Gdje god bih se dotakla to više nisam bila ja.
To tijelo nije bilo moje,ta toplina nije dolazila iz mene,već se strovalila na mene.
Moja kosa nije bila moja kosa i to je bio On.
Moj dah se lijepio o plafon i smijao mi se,dok me promatrao kako gubim i ono malo razuma.
Kidalo se nešto u meni i raspaljivalo,vrtjelo mi se i nisam imala velike šanse zaspati.
Satima,minutama,cijelu noć.
Predaja.
Duhovno jebanje.
Prišapnuo je u pola 5 ujutro.
Znam dragi,znam!
|