Danielaland : Svevremenski let

Izbrisani su spomenari,dnevnici,rasporedi sati.
Nièeg nema,ni telefonskih brojeva sluèajnih prolaznika,te zainteresiranih moguæih ljubavnika,
niti ikada ostvarenih poslovnih suradnji.

Loš sam izabrala put po proroku koji se nastanio u mojim savjetnicima!

Uništila sam sve.

Nikada neæeš biti sretna,na dlanu mi je išèitala ciganka,
dala sam joj 10 kn za kavu,samo da ušuti.

Zalijeèila sam stare rane,polizala ih kao što to èine maèke.
Mijauuuuu!
Ne pijem mlijeko.
Srce mi je sastavljeno,milijardu krhotina su se savršeno ujedinile.
Super lijepilo.

Zidovi moje sobe odbacili su krikove,islikane na platnu velièine 2 m puta 2 m.
Iskidano,baèeno u kantu za smeæe.
Èula sam jutros vozilo javne èistoæe.
Prokletnici su nestali.

Animatorica svoje duše.
Smijati se svome svijetu,stovrenom po vlastitom ukusu.
Što mi tko može,oko mene hodaju sablasti?!

Voljeti,ne voljeti.Biram jedno pa drugo da se opet dogodi ono treæe.
Ekstaza u noænom satu...izmaknula je ponoæ,pa cijela noæ.

Nikada uèinjeno,(zabranjeno)pisane rijeèi,seksualno nepodobne.
Drugi ih unakazili.
Jezicima.

Pa ipak...možemo i cijeli dan.

Krila...anðeli što hodaju cestama.
Jure u automobilima.
Ne staju stoperima na cesti kao obièno.
Dogaða se.
U anðelu se nazire mali vrag.
Za sebe pronalazi bolji put.

Moj je!

Mijenjamo se...u njegovom poljupcu za nas!

Dan izmièe kontroli.
Sami smo u dvoje.