Danielaland : Svevremenski let

�etvrtak, 31.08.2006.

Kucnuo je �as!

Stiglo je vrijeme i ja ne�u biti druga�ija no �to sam obi�no.
Oni koji me �itaju,odvi�e dobro poznaju moju pretjeranu melankoniju.
Djevojka dijete,djevojka �ena,djevojka �elja.
I zato se �elim oprostiti sa svima,jer Daniela koju poznajete �e biti otpu�tena s prvim rujnom.
Vratit �e se neka druga,u roku 240 sati,mo�da manje,a mo�da i vi�e.

Osje�am glad za novim spoznajama i vu�e me moj prokleti otok na kojem �u se igrati sa sjenkama,utvarama i ribama.

Pustit �u kosu,misli �e mi biti bose,a tijelo slobodno od svega suvi�nog.
Svim dragim posjetiocima �elim ugodne dane i sate do mog povratka,kada �u se rado pozdraviti s svima.
Ali ne mogu obe�ati da �e moga povratka biti,ne ovo nije melodrama,ali �ivot nas obi�no nosi na razne strane svijeta,pa lijevo,pa desno,pa mo�da nekada i u krug.

Lijepo je bilo prijateljevati s vama,ali ceste su tu,njima se mora kro�iti...

Uzimam prazne papire da na njih ispi�em budu�e snove,uzimam sat da spoznam budu�e vrijeme,uzimam crnu odje�u da se lak�e uklopim u no�ni svijet.
Gasim svjetlo i ljubim ustajali zrak ove moje sobe,opra�tam se s snovima i dragim starim pjesmama.
Na mom licu nema suza,bila bi to izdaja ponovnog ra�anja mog novog ja!
Moji me koraci vode u nepoznate smjerove.
Ne znam gdje sam,a nikoga ne �elim pitati,ali znam ro�ena sam ponovno,majka mi je dan,a otac mi je no�, bra�a su mi ceste,a sestre snovi.
Ja idem u sutra,u prekosutra i u dan poslije njega,u dane koji slijede, u budu�nost koja je za mene skrojena.

Budite ljudi od snova,ljudi od ljubavi i ljudi od smijeha.
Ne idite maleni ispod zvijezda.

Svima upu�ujem misao prije polaska i nje�an stisak ruke kao pozdrav!

I kao posveta :

Konstantin Simonov

�ekaj me

�ekaj me, i ja �u do�i,
samo me �ekaj dugo.
�ekaj me i kada �ute ki�e
no�i ispune tugom.
�ekaj me i kada vru�ine zapeku,
i kada me�ava bri�e,
�ekaj i kada druge nitko
ne bude �ekao vi�e.
�ekaj i kada �ekanje dojadi
svakome koji �eka.

�ekaj me, i ja �u sigurno do�i.
Ne slu�aj kad ti ka�u
kako je vrijeme da se zaboravi�
i da te nade la�u.
Nek povjeruju i sin i mati
da vi�e ne postojim,
neka se tako umore �ekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju du�u
nek piju kod ognji�ta.
�ekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ni�ta.

�ekaj me, i ja �u sigurno do�i,
sve smrti me ubit ne�e.
Nek rekne tko me �ekao nije:
Taj je imao sre�e!
Tko �ekati ne zna, taj ne�e shvatit,
niti �e znati drugi
da si me spasila ti jedina
�ekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat �emo kako
pre�ivjeh vatru kletu-
naprosto, ti si �ekati znala
kao nitko na svijetu.

Do mog povratka zaustaviti �e se vrijeme u Danielalandu!
(mo�da stoljetni san)

04:53 Komentari (77)

<< Arhiva >>

Blog pi�e :
Daniela Trputec
Copyright �

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	�	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Datum i vrijeme prvog posta:
25.04.2006. (20:05)

Ako netko svrati, upravo je 2021god
po�etak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom �ivotu
da pi�em isklju�ivo za samu sebe,
jer i pi�em samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve �to mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me biv�e ljubavi,
biv�i neuspjesi, ne obra�am se nikome
osim �ovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i ho�e li sti�i
saznati �emo na kraju ovog puta!

Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se mo�e, a i
putem interneta:

Glasovi ispod povr�ine
A.Majeti� & D. Trputec

Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe

knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...

Tamna strana