|
Na vidiku...
U daljini nestvaran grad obavijen
maglom
poput oblaka.
Koraci koji me vode, kao da ostavljam
bol i sreću, stvarnost i prolaznost,
jer tamo se ne zna ništa.
U daljini nestvaran grad poput otoka prokletstva,
ja ga vidim,
a drugi kao da su slijepi, pa tako i on.
Ne korača uz mene, ne vidi grad.
Još jedan pogled upućen njemu...
Snovi su oni što sjedinjuju pravu ljubav!
Ne moram se uzrujavati,
čini se da on doista nije taj.
Na vidiku, bliže no ikada ranije
nestvaran grad...
koračam ka njemu!
|