|
Daniela je stvorena jedne noći, sedam mjeseci ranije, no što se rodila petnaestog dana u mjesecu kojeg nazivaju veljačom.
U veljači kada je doba karnevala,govori li Vam što povezanost moga imena s značenjem riječi karneval?
Nepobitno je što sam Vam time sada željela reči.
Prečesto se smijem,kada sam tužna i kada sam zapetljanja u mislima koje su uvijek prisutne i dok sanjam.
Mnoštvo lica i brojeva,te slova se lagano uigravaju da bi zavladali mojim terenom zvanim od milja duša.
Priča o Danieli je ionako manje bitna,jer postoji mnogo mojih imenjakinja,s možda i koincidencijama da su rođene u isti sat kao i ja.
Kao što me sada silno zanima činjenica koliko susjeda nalik mome kose travu u ovo popodne,i koliko je Daniela sličnih meni ljuto na taj zvuk?
Oduvijek sam mrzila zvuk kosilice,jednostavno me podsjeća na smrt.
Te mračne,ljetne noći,prozor je bio otvoren,širom otvoren,na nebu boje indiga nazirao se blijedožuti mjesec koji se isticao u svojoj okruglosti,da je netko drugi to vidio možda mu nebi pala na pamet ideja da bi volio uzeti mjesec u ruku,u dlan i čuvati ga zauvijek.
Biti krojač sudbine mjesečeve svjetlosti.
Pored prozora nalazio se klavir crne boje,nikako piano,ili pianino...bitna razlika.
Te magične crno bijele tipke kojima sam nekada pokušala ovladati,sada su bile pod njenim prstima,koji su vješto svirale mjesečevu sonatu.
Žena duge crne kose,ne znam više tko je stvarniji ja ili moja misao o njoj,ili ona sama u svojoj živosti dok ju čujem,tko se tu smjestio u kome,ona u meni ili ja u njoj?
Počeli su me eto sada živcirati savršeni tonovi,koji se poigravaju s mojim radosnim koracima,ja je napuštam,ostavljam je neka svira,to je sasvim lako,nikada se nas dvje nismo znale,samo se nastanila u mojoj glavi njena sjena.
Kosilca se bori protiv mjesečeve sonate,tko zna možda sam i odabrala pravo vrijeme da je uništim,da je slomim,da prestane postojati u mojoj glavi,u mojim snovima i da me prestane proganjati,baš kao što me prije nje proganjala ciganka s grahom u džepu...
STOP
To više nisam ja,prepuštam se olako utjecajima okoline koja ostavlja papiriće na klupi u parku,koja pušta prosjake da ostanu gladni,a ja to skupljam kao najvještiji kolekcionar u svojoj svijesti,moje ladice su prepune,kako da sortiram kada ne postoji ništa identično,oh...
Sada je već kasno ionako,evo ga tamo je on,naslonjen na klavir i sluša je,ne,ne gleda je stalno,on žmiri,pa pogleda u mjesec,udahne zrak,tu je,ali kao i da nije na tren,stravična pomisao da ja to osjećam.
Tko su oni u mojoj glavi što me tako tjeraju na kidanje zidova i na umivanje lica,koje je blijedo od izdaha.
Ne ja ih vidim još samo na tren,sonata prilazi kraju...pogled se razbio kao pikula koju je smrvilo vrijeme.
Ne postoji ništa osim mjesečeve sonate...
Povjerovao si da je to prava istina?
zzzzzzzzzzzujjjjjjjjjjjjj zijjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj krhgmzzzzzzzzzzzzzzz zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
mhgggggggggggggggggzzzzzzzmmmmmmmmmmm
Kosilica nastavlja...
Oglas...prodaje se duga crna perika,
kosilica marke stihl,
povijesni klavir marke Bösendorfer (32.500 eur)
|