Danielaland : Svevremenski let

Èinim previše.

Pijem,
piše vodka.
Dajem poljupce strancima u prolazu,
na zapešæe,
moja osobna igra.
Biti luda,
to mogu dati svima koji me pogledaju.
Pjevati pjesmu,
recitirati ode ljubavi.
Voziti bicikle stare stoljeæima,
tražiti skriveno blago nasred brda.
Veèerati ispod bana luk i lepinju,
a èevape udijeliti
siromasima.
Odjenuti se u
crveno-zelenu
kocku,
i
dati da me bace,
i
da otkriju pravi broj.

On mi kaže da me stvarno ne razumije,
a bio je nedodirljiv.

Nisam mu jasna kaže triput na glas.
Udari šakom o stol.
Padaju èaše i tanjuri,
krhotine.
Neæu biti ja ta koja ih kupi.
Život mi je ravan.

Odlazim li od njega
stoga što sam
neobièna?
Ili zbog tog što ne kupim krhotine?

Odlazim,jer sam ona koja ratuje
olovkom.
Rišem,šaram,
vrištim,smijem se,
nema snova koji nisu sanjani,
nema tragedije koju nisam
odagnala.

Bojim se!
Bilo se èuje sve tiše i tiše,
nema više povratka
ljubavi moja od
papira!

Ne mogu biti samo tvoj ideal.

Ja samo znam biti
luda.

Oglas :

traži se on
plavi,smeði,riðokosi,
mlad,star,srednje dobi,
djeèak,muškarac,peder,
kao da je to važno.

Ali traži se:

luðak za kišu!
Neka bude i kositreni vojnik.