ponedjeljak, 14.08.2006.

Igra životom!



Zavesti me,dodirnuti moje tijelo.
Opeglati moje bore od smijeha prstima.
Smijati se dok uživam i onda me navesti na krivi put.
Zahtjevati da lažem,da varam,da izmišljam,ali samu sebe.
Istraživati me hladnim,oštrim glasom,biti vladar mojih udisaja i izdisaja.

Strpati moje stvari u kofer,one koje ne volim,
izabrati odjeću koja mi nikada nije dobro stajala.
Odrezati mi kosu,zapetljati mi žnirance na tenesicama da ne pobjegnem.
Uhvatiti me oko pasa i prebaciti preko ramena i odnijeti.

Posjesti me u auto,odvesti me u izoliranu zemlju,
zaključati vrata,zametnuti trag.
Iščupati telefonske žice,uništiti mobitele,
ograničiti mi hod,zavezati me za nogu od stola lancem.

Izbaciti televizor,ukloniti radio,
spaliti fotografije,knjige prodati u antikvarijatu,
oduzeti mi šminku.

Poigravati se s mojom slobodom,
oteti moje tijelo mojoj duši,
postati moj rob.

Učiniš li pogrešnu radnju

Vrištat ću radosno na tvom uhu,
gledat ću te ravno u oči,
opustit ću tijelo,
gledat ću te kako se mučiš,
nećeš me pronaći u meni.
Naoštrit ću nokte,
izgrebat ću ti oči,
istrganom telefonskom žicom izbičevat ću ti leđa,
vilicu ću ti zabiti u nogu,
ocat ću ti izliti na ranu,
A onda ću biti podatna i meka
samo jedan tren, dok ne izvučem skriveni polutupi nož
s kojim sam gulila krumpire za tvoj gulaš,
biti će dostatan
zabit ću ti ga u srce!

Stoga da ti nije palo na pamet!


14:13 Komentari (33)

<< Arhiva >>