Danielaland : Svevremenski let

Okruglo vozilo,
trokutaste cipele.
Cirkuske igrarije,
kugla za proricanje buduænosti
samo obièna pikula,
moja izmišljotina.
Na pladnju moga jezika
koji se uporno belji
nevjernicima
spoznaja :
Ja sam život,
Ja sam svijetlo,
Ja sam danas,
i biti æu sutra
vjerojatno!
Hlaèe su na suknji,
suknja preko njih.
Pogledi nas prate,
sramiš li se moje male sklonosti?
Dok sam bila klinka imala sam žuti bicikl
i crvenu plastiènu trubu.
Dobro se sjeæam
glumila sam klauna jedno ljeto,
pred strancima,
a prošlo sam bila nasred trga porculanska lutka.
Ti ne shvaæaš da to nije petlja
to je naèin
bivstva.
A ako jednog dana
pružiš svoju ruku
obeæajem neæeš me shvatiti,
kao što se shvaæa geometrija
moje misli su misli optièke varke.
Zaroni dublje
ne vidljivim njuhom,
iskradi se na mom pramenu kose
i ošišaj me da budem
gola poput oštrigane ovce.
Nisi shvatio pa što onda?
Predstava ide dalje...